Visoko
Visoko | |
|---|---|
Grad | |
| Grad Visoko | |
Sutok Bosne i Fojničke rijeke, s brdom Visočica u pozadini, Šerefudinova Bijela džamija, Crvka Svetog Prokopija, Franjevački samostan sv. Bonaventure, Stari grad Visoki, Pogled na Čaršijsku ulicu sa Kožarskog mosta, Ulica Jalija, Pogled na Visoko sa Vrela. | |
 Grb | |
 Grad Visoko u Bosni i Hercegovini | |
  Visoko | |
 Interaktivna karta Visoko | |
| Koordinate: 43°59′26.1″N 18°10′56.9″E / 43.990583°N 18.182472°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Osnovan | 1354. |
| Vlada | |
| • Gradonačelnik | Mirza Ganić[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Grad | 233,62 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 4,88 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Grad | 39.938 |
| • Grad (gustoća) | 170,95 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 11.205 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 2.296,11 /km2 |
| Demonim(i) | Visočanin / Visočak |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 71 300 |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
| Veb-sajt | www |
Visoko je grad i naseljeno mjesto u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-dobojskom kantonu. Prirodna sredina grada je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Po popisu iz 2013. u Visokom živi 39.938 stanovnika.
Područje Visokog bilježi stalnu naseljenost više neolitskih kultura iz 5. milenija p. n. e. uz Okolište kao reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih[3] neolitskih naselja u jugoistočnoj Evropi. Visočka dolina bila je rani centar srednjovjekovne države Bosne,[4] a do 15. vijeka razvilo se u jedno od upravnih i političkih središta bosanske feudalne države.[5] U Milima bilo je jedno od sjedišta bosanskog bana i centar državnog života, gdje se održavao stanak, te jedno od mjesta za koje se pretpostavlja da se okrunio prvi bosanski kralj Tvrtko Kotromanić.[6] Visoki koji se nalazi na brdu Visočica bio je politički važna tvrđava,[7] a njegovo podgrađe Podvisoki bilo je jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[8]
Nakon propasti Bosanskog Kraljevstva, područje ulazi u sastav Osmanskog Carstva kao centar nahije. Od srednjovjekovnog grada izrasta u naselje osmanskog tipa. Bitnu ulogu u razvoju grada u ranim godinama odigrao je bosanski namjesnik Ajas-paša.[9] Godine 1878. nakon kratkotrajnih borbi područjem ovladava Austro-Ugarska, te se u njenom sastavu razvija kao organizirano naselje sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Dana 11. novembra 1911 grad je skoro potpuno izgorio u požaru koji je slučajno započet.[10] Prije rata u Bosni i Hercegovini poznat po kožarskoj i tekstilnoj industriji, te je bio najveći izvoznik tekstila i kože u Socijalističkoj Jugoslaviji.[11] Od 2006. područje je postalo poznato po tvrdnjama o postojanju piramida zbog kojeg ga posjećuju desetine hiljada turista godišnje.[12]
Geografija
Grad Visoko se prostire na površini od 233,62 km2[13] i nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine.[13] Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža.[14] Željezničkom prugom Bosanski Šamac–Sarajevo–Ploče, Visoko je povezano s gradovima u pravcu sjevera (Zenica) i u pravcu juga sve do Jadranskog mora (Neum, Ploče). Visoko je regionalnim putevima povezan sa susjednim općinama i magistralnim putem sa Sarajevom i Zenicom.[15][16] Izgradnjom prometnog koridora Vc, grad je dobio na značaju kao saobraćajno središte.[17] Na području grada se nalazi sportski aerodrom u Moštrima.[18] Prirodni resursi kojima raspolaže grad su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.[14][15]
Prirodna sredina grada je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde.[14] Prostor grada doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture.[14] Područje grada je smješteno na nadmorskoj visini od 422 m.[13]
Brdoviti tereni na području grada čine oko 60% prostora i primorali su gradnju glavnih saobraćajnica u dolinama rijeka Bosne i Fojnice.[13][14] Ovaj faktor je kroz historiju sputavao razvoj intenzivnije poljoprivredne proizvodnje i onemogućavao je upotrebu mehanizacije, izuzev u Visočkom polju čija je dužina 8 km a širina 2 km.[14]
Geografski položaj
| Kakanj Busovača |
Kakanj | Kakanj Vareš |
| Kiseljak | 
|
Breza Ilijaš |
| Kiseljak Ilidža |
Ilidža | Ilijaš Ilidža |
Klima
Grad pripada južnom dijelu umjerenog pojasa.[14] Na području grada preovladava umjereno kontinentalna vlažna klima, umjereno topla vlažna klima sa toplim ljetom od 18 – 22 C.[14] Srednja godišnja temperatura je 9,5 C.[14] U toku godine dva mjeseca imaju negativne temperature.[14] Januar je najhladniji mjesec u godini sa srednjom temperaturom od -2,6 C.[14] Apsolutna minimalna temperatura je također izmjerena u januaru i iznosila je 14,1 C.[14] Najtopliji mjesec je august sa srednjom temperaturom od 18,9 C.[14] Apsolutna maksimalna temperatura izmjerena je u augustu i iznosila je 36,6 C.[14] Područje grada Visokog u zimskim mjesecima karekteriše pojava temperaturnih inverzija, uslijed čega dolazi do prizemne kondenzacije vodene pare što često uzrokuje pojavu magle, naročito u dolini rijeke Bosne.[14] Količina padavina ima veliki značaj za razvoj poljoprivrede. Maksimum padavina javlja se u novembru i decembru, dok se sporedni maksimum javlja u maju. Minimum padavina je u februaru a sporedni minimum u augustu. Godišnja količina padavina iznosi oko 930 mm. Osunčanost iznosi oko 1.742 sata godišnje.[14]
Reljef
Teritorij grada Visokog pripada širem području poznatom u geologiji kao Sarajevsko-Zenički bazen.[14] U ovom bazenu pojavljuju se stijene koje sačinjavaju građu mlađih miocenskih sedimenata, dok se samo na krajnjem zapadnom dijelu pojavljuju najstarije paleozojske stijene.[14] Jugozapadni okvir se sastoji od karbonskih i permskih škriljaca, krečnjaka i dolomita.[14] Sjeveroistočni okvir sastavljen je od mlađih stijena, jurskih lapora i pješčara, trijaskih krečnjaka i škriljaca.[14] Ovaj prostor spušten je početkom oligocena, za vrijeme alpskog nabiranja i ispunjen je jezerskim oligo miocenskim naslagama.[14]
Historija
.jpg)
Prahistorija
Plodna dolina Visokog kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica omogućila je nastanak više neolitskih naselja koja su pronađena na obalama rijeka u mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor. Reprezentativni primjer Butmirske kulture je Okolište, jedno od najvećih neolitskih naselja u južnoistočnoj Evropi.[19]
Prije dolaska Rimljana, većinski dio Bosne je naseljavalo ilirsko pleme Dezidijata. Na području Vratnice je pronađen zajednički grob dezitijatskih ratnika.[20] Grobnica se datira u drugu polovicu 4 vijeka p.n.e.[21][22] Ostaci rimske kulture pronađeni su na arheološkom lokalitetu u Milama-Arnautovići, Vratnici, i Raskršću blizu Maurovića.[23]
Srednji vijek
Srednjovjekovna bosanska država svoj razvoj započinje na visočkom području za koji se vezuje najuži sadržaj teritorijalnog i političkog pojma Bosna u koje se ubrajaju ključne tačke Moštre, Mili (Arnautovići), Visoki i Biskupići gdje je izraslo naselje tipa teritorijalne općine,[24] a tu je vremenom organiziran i viši administrativno politički izraz – župa po imenu Bosna. Širenje župe na okolne župe u susjedstvu dovelo je do stvaranja prve državne zajednice na ovom području.[25]
Grad Visoki na brdu Visočica prvi put spominje 1. septembra 1355. kada je u njemu ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice.[26] Visoko je bilo pod feudalnom upravom Kotromanića.[27]
Grad Visoki, Podvisoki, Mile, Biskupići i Moštre su bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, a bile su i mjesto održavanja stanka državnog sabora. Tvrđava Visoki je štitila podgrađe Podvisoki koji je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[8] U Moštrima se nalazila kuća krstjana[28], gdje je Crkva bosanska obavljala svoje javne poslove i imala visoko učilište bosanske vjerske organizacije.[29][30] U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin.
Osmansko Carstvo
Postavši dijelom novog carstva prekinut je način dotadašnjeg razvoja Visokog obzirom da Osmanlije donose novi tip gradnje. Od srednjovjekovnog grada, Visoko će izrasti u naselje osmanskog tipa. U okvirima ovog novog tipa grada historijsku ulogu imao je bosanski namjesnik Ajas-paša koji je u Visokom podigao kompleks građevinskih objekata koji su činili novu urbanu jezgru. 1477. Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji.
Kao sjedište nahije nalazilo se isprva u sastavu kadiluka Bobovac (1463 – prije 1470), a potom u sastavu kadiluka Sarajevo sve do 1851, kada je postalo samostalan kadiluk.[31] Prilikom upada Eugena Savojskog 1697. u Bosnu, prije nego će krenuti za Sarajevo, Visoko je opljačkano i zapaljeno.[32]
Austro-Ugarska monarhija
Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je 1878. okupirala čitav Bosanski ejalet. Otpor austrijskoj vojsci je bio kratkotrajan, i trajao nekih 6 sati pod vodstvom Muhameda Hadžijamakovića, a pridružili su im se i pravoslavni Visočani.[33] Konačan otpor je slomljen poslije podne 17. augusta 1878. kada se grupa povlači prema Sarajevu.[33]
U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. Iako se veći broj muslimana tada iselio u Tursku, i dalje je Visoko ostalo pretežno muslimansko mjesto. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanskog perioda i dalje se razvijao kožarski zanat, tako je izvoz kože rastao iz godine u godinu. Dalji razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata, što je bilo više od pola grada.[34]
Kraljevina Jugoslavija
U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala. Betonski most, preko rijeke Bosne, napravljen 1929. po projektu inženjera Julija Hahamovića, predstavlja prvi objekat od armiranog betona na ovim prostorima. Zgrada bivšeg Sokolskog doma (danas prostor DTV Partizana) izgrađena 1934.[23] Bilo je u sastavu Sarajevske oblasti (1922–29), zatim Drinske banovine (1929–41).[31]
Drugi Svjetski rat
Nakon pada Jugoslavije, Visoko se našlo pod upravom NDH, i bilo je u sastavu župe Lašva–Glaž (1941–45).[31] Grad su 7. aprila 1945 oslobodili pripadnici 7, 9 i 17. Krajiške brigade iz Desete divizije JNA. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestvovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobile imena po ratnim herojima. Tako je škola na Kraljevcu dobila ime po narodnom heroju Ognjenu Prici, a srednja škola je nosila ime Janka Balorde.
Danas se 7. april slavi kao dan oslobođenja kada se svake godine upriličava polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu borcima NOAR-a. Jevrejsko groblje, udaljeno je 5–6 km od centra grada na putu prema Kiseljaku, u okviru kojeg se nalazi i spomenik palim borcima i jevrejskim žrtvama fašizma u Visokom. Ćeliju KPJ su 1940. formirali Džudžo Mehmed - Meho, Meho Patak, Janko Balorda i Himzo Salihbegović. Oni su imali spomen biste koje je napravio kipar Milanović Ranko.[35]
SFR Jugoslavija
Od 1955. Visoko je postalo srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska, te prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne republike i inostranstvo.
Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991. zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Visočka općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u Jugoslaviji,[11] Vitex u tekstilnoj, KTK u kožnoj industriji.
Visoko u Bosanskom ratu
Vanredno stanje na području visočke općine je proglašeno 6. aprila 1992, a istog mjeseca počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Glavne borbe vođene su na području Čekrčića, dijela općine Visoko koji su bili pod kontrolom VRS-a. Operativna grupa Visoko djelovala je na ratištima u Olovu za vrijeme operacije "Drina 93", a u Bošnjačko-hrvatskom sukobu na ratištima u Fojnici i Varešu.
Moderna historija
Visočke piramide su tvrdnja istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja na lokalitetu počela su 14. aprila 2006. Do 2021. lokaliteti su privukli desetine hiljada turista.
Stanovništvo
Nacionalni sastav stanovništva – grad Visoko
| Sastav stanovništva – grad Visoko | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[36] | 1991.[37] | 1981.[38] | 1971.[39] | 1961.[40] | |||
| Osoba | 39 938 (100,0%) | 46 160 (100,0%) | 40 901 (100,0%) | 35 503 (100,0%) | 29 518 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 36 697 (91,88%) | 34 373 (74,46%)1 | 28 838 (70,51%)1 | 25 683 (72,34%)1 | 19 723 (66,82%)1 | ||
| Romi | 986 (2,469%) | – | 53 (0,130%) | 9 (0,025%) | 1 (0,003%) | ||
| Hrvati | 576 (1,442%) | 1 872 (4,055%) | 1 879 (4,594%) | 1 914 (5,391%) | 1 747 (5,918%) | ||
| Bosanci | 566 (1,417%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 286 (0,716%) | 7 471 (16,19%) | 6 831 (16,70%) | 7 166 (20,18%) | 7 186 (24,34%) | ||
| Nisu se izjasnili | 266 (0,666%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 228 (0,571%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 134 (0,336%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 77 (0,193%) | 980 (2,123%) | 154 (0,377%) | 184 (0,518%) | 39 (0,132%) | ||
| Nepoznato | 51 (0,128%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 45 (0,113%) | – | 88 (0,215%) | 61 (0,172%) | 35 (0,119%) | ||
| Makedonci | 7 (0,018%) | – | 21 (0,051%) | 18 (0,051%) | 17 (0,058%) | ||
| Jugoslaveni | 4 (0,010%) | 1 464 (3,172%) | 2 969 (7,259%) | 392 (1,104%) | 685 (2,321%) | ||
| Crnogorci | 4 (0,010%) | – | 50 (0,122%) | 52 (0,146%) | 56 (0,190%) | ||
| Slovenci | 4 (0,010%) | – | 14 (0,034%) | 18 (0,051%) | 18 (0,061%) | ||
| Ukrajinci | 4 (0,010%) | – | – | – | – | ||
| Turci | 3 (0,008%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 4 (0,010%) | 6 (0,017%) | 11 (0,037%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Visoko
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Visoko | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[36] | 1991.[37] | 1981.[38] | 1971.[39] | 1961.[40] | |||
| Osoba | 11 205 (100,0%) | 13 663 (100,0%) | 11 653 (100,0%) | 9 491 (100,0%) | 7 470 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 9 390 (83,80%) | 10 056 (73,60%)1 | 7 693 (66,02%)1 | 7 187 (75,72%)1 | 5 048 (67,58%)1 | ||
| Romi | 601 (5,364%) | – | 52 (0,446%) | – | – | ||
| Bosanci | 389 (3,472%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 236 (2,106%) | 395 (2,891%) | 392 (3,364%) | 442 (4,657%) | 527 (7,055%) | ||
| Nisu se izjasnili | 192 (1,714%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 153 (1,365%) | 1 641 (12,01%) | 1 241 (10,65%) | 1 369 (14,42%) | 1 432 (19,17%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 97 (0,866%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 39 (0,348%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 39 (0,348%) | 456 (3,337%) | 60 (0,515%) | 81 (0,853%) | 16 (0,214%) | ||
| Albanci | 35 (0,312%) | – | 69 (0,592%) | 46 (0,485%) | 16 (0,214%) | ||
| Nepoznato | 12 (0,107%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 7 (0,062%) | – | 17 (0,146%) | 13 (0,137%) | 8 (0,107%) | ||
| Crnogorci | 4 (0,036%) | – | 41 (0,352%) | 39 (0,411%) | 43 (0,576%) | ||
| Slovenci | 4 (0,036%) | – | 12 (0,103%) | 14 (0,148%) | 13 (0,174%) | ||
| Jugoslaveni | 3 (0,027%) | 1 115 (8,161%) | 2 072 (17,78%) | 294 (3,098%) | 359 (4,806%) | ||
| Turci | 2 (0,018%) | – | – | – | – | ||
| Ukrajinci | 2 (0,018%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 4 (0,034%) | 6 (0,063%) | 8 (0,107%) | ||
Administracija
Predstavničko tijelo Visokog je Gradsko vijeće koje ima ukupno 25 vijećnika. U donošenje odluka od lokalnog značenja uključeni su i građeni putem mjesnih zajednica. U Gradu Visoko formirano je ukupno 26 mjesnih zajednica.[41] Savjet mjesne zajednice ima od 5 do 9 članova, ovisno o broju stanovnika mjesne zajednice. Savjet mjesne zajednice ima: 5 članova u mjesnoj zajednici koja ima do 1.000 stanovnika, 7 članova u mjesnoj zajednici koja ima od 1.000 do 2.000 stanovnika, 9 članova u mjesnoj zajednici koja ima preko 2.000 stanovnika.[42]
Općina Visoko je 1. aprila 2019 administrativno postala grad. To su omogućili zakoni koje je sjednici usvojio većinom glasova Dom naroda Federalnog parlamenta.[43]
Infrastruktura
Zdravstvene usluge na području grada pruža Dom zdravlja Visoko. Dom zdravlja u Visokom izgrađen je 1953. U nekim mjesnim zajednicama na području grada postoje ambulante porodične medicine (MZ Gračanica, MZ Moštre, MZ Poriječani, MZ Buci).[44] Nosilac socijalne zaštite je Javna ustanova "Centar za socijalni rad" Visoko.[45]
Visoko je smješteno uz Evropski put E73 (Autoput A1) koji ga direktno veže sa Zenicom i Sarajevom, a čiji je dio i magistralni put M17. Sa ostalim mjestima povezan je regionalnom cestom R443 (Visoko – Kiseljak – Kreševo – Tarčin). Regionalnom cestom R445 koja prati Autoput A1 moguće je doći do Kaknja i Semizovca, gdje se cesta uključuje na magistralni put M18. Na M18 moguće se uključiti i s Autoputa A1. Nalazi se uz željezničku prugu Šamac – Sarajevo. U Moštru se nalazi sportski aerodrom.
Javno preduzeće "Visokogas" je zaduženo za opskrbu prirodnog gasa koji je proveden ne većini uže gradske jezgre i nekim okolnim mjesnim zajednicama. Vodovod obuhvata prostor uže urbane zone i pojedinih prigradskih naselja i urbanih područja.
Obrazovanje
Razvoj obrazovanja u Visokom vezan je za dugu tradiciju vjerskih, konfesionalnih i javnih škola koje su djelovale još u osmanskom periodu, a snažniji institucionalni razvoj nastavljen je u vrijeme Austro-Ugarske i tokom 20. stoljeća.[46][47]
Zahvaljujući izvorima u kojima su sačuvana imena prepisivača rukopisa koji su prepisivali u Visokom i okolnim mjestima, može se zaključiti da je prva visočka medresa osnovana prije 1651.[48] Medresa Ahmed-efendije podignuta je 1838. zahvaljujući dobrovoljnim prilozima visočkih muslimana te je iste godine i otvorena.[49] U medresi je postojala i biblioteka koju je 1840. uvakufio Mustafa-paša Babić.[49] Ta ustanova pripadala je tipu niže medrese.[49] Tradicija medresanskog obrazovanja u visočkom kraju obnovljena je početkom rata u Bosni i Hercegovini, kada je u Velikom Čajnu reaktivirana medresa koja nosi ime po Osman-ef. Redžoviću.[47]
Pravoslavna osnovna škola u Visokom, prema raspoloživim podacima, počela je raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole počela se graditi oko 1857, kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade: prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Klisa, a druga, veća i uslovnija, na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914, kada je ukinuta.[50]
Osnivanje ruždija u Bosni i Hercegovini bilo je predviđeno osmanskim Zakonom o školstvu iz 1869, a u Visokom je ruždija otvorena oko 1870. Djelovala je do 1879, odnosno do prvih godina nakon uspostavljanja austrougarske uprave.[51]
Godine 1881. počela je s radom Općinska škola u Visokom, smještena u kući Hasan-bega Zečevića. Općinska pučka škola izgrađena je krajem 1885, a konačna dogradnja završena je 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, pa je ubrzo postala premala, zbog čega je dio nastave ponovo organiziran i u iznajmljenim objektima.[50] Pripreme za izgradnju nove škole na Kraljevcu počele su 1907, intenzivna gradnja 1909, a učenici su 1910. ušli u novu "veliku školu”.[52] Zgrada škole dograđivana je 1961, 1971. i 1975/76. godine, a do 1993. nosila je naziv Osnovna škola Ognjen Prica; odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. nosi ime Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko.[52]
U urbanom dijelu grada od 1965. djeluje i Osnovna škola "Safvet-beg Bašagić", koja je do prve polovine 1990-ih nosila ime Ahmet Fetahagić.[47] Na području grada djeluju i druge osnovne škole i područne škole, među kojima su Osnovna škola "Alija Nametak" Buci, Osnovna škola "Mula Mustafa Bašeskija" Donje Moštre, Osnovna škola "Mehmedalija Mak Dizdar" Dobrinje i Osnovna škola "Musa Ćazim Ćatić" Veliko Čajno.[53] U Visokom djeluje i Škola za osnovno muzičko obrazovanje ''Avdo Smajlović''.[53]
Franjevačka gimnazija preseljena je iz Guče Gore u Visoko 1900.[54] Do tada je u Gučoj Gori radila kao petorazredna, a u Visokom kao šestorazredna sve do školske 1913/14, kada je uveden sedmi, a 1914/15. i osmi razred.[54] Poslije Prvog svjetskog rata gimnazija je nastavila s radom, a 1924. priznato joj je pravo javnosti.[55] U socijalističkoj Jugoslaviji njen rad bio je ograničen, ali nije potpuno prekinut, a nakon 1990-ih nastavila je djelovati kao Franjevačka klasična gimnazija u Visokom, jedina aktivna klasična gimnazija u Bosni i Hercegovini.[47][54]
Gimnazija u Visokom osnovana je 1960.[47] Godine 1969. formirana je Škola učenika u privredi, a 1971. izvršena je integracija Gimnazije i te škole u Srednjoškolski centar Janko Balorda.[56] U ratnom i poratnom periodu ustanova je preimenovana, prvo u SŠC Hazim Šabanović, a potom u Mješovitu srednju školu "Hazim Šabanović".[56] Ta škola nastavlja tradiciju ranijih stručnih i zanatskih škola u Visokom, uključujući Stručnu zanatsku školu iz 1922. i Kožarsku stručnu školu iz 1929.[56]
U savremenom sistemu obrazovanja u Visokom djeluju osnovne i srednje škole općeg, stručnog, muzičkog i vjerskog profila. Među najznačajnijim ustanovama su Franjevačka klasična gimnazija u Visokom, Gimnazija "Visoko", Mješovita srednja škola "Hazim Šabanović", Medresa "Osman-ef. Redžović", Osnovna škola "Kulin Ban", Osnovna škola "Safvet-beg Bašagić" i Škola za osnovno muzičko obrazovanje ''Avdo Smajlović''.[47][53]
Mediji
Krajem 1980-ih u Visokom je bio aktivan list "Osvit" koji se kritički odnosio prema tadašnjoj društvenoj i političkoj situaciji na lokalnom, bosanskohercegovačkom i jugoslavenskom nivou. Članovi redakcije su bili Jadranko Fejzić, Behudin Alimanović i Amra Ferzan.
S nekoliko saradnika Ilhan Dervović 1992. pokreće lokalnu Televiziju Visoko. Pored Radija Visoko, koji je radio stanica sa najdužim djelovanjem , bilo je aktivno i više drugih radio stanica, Radio Q, Radio BOR, Radio Naba i druge.
Kultura i arhitektura
Nacionalni spomenici
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, novijeg datuma posebno, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva u Milama su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Grad. Tek 2007. je započeto ograničeno otkrivanje i zaštita ovog kulturnog spomenika.
Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto Velikog rusaga bosanskog, te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan, a od 1340. biva središte vikarije.
Arhitektonski značajna Šerefudinova Bijela džamija, djelo je bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. i dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima.
Samostan sv. Bonaventure, je katolički vjerski objekat u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade Samostana sa gimnazijom i sjemeništem, pripadajuće crkve i pokretnog naslijeđa koje čini zbirka slika starih majstora.
Crkva svetog Prokopija izgrađena je 1857.[1] ili 1853.[2] je hram Srpske pravoslavne crkve, pripada Dabrobosanskoj mitropoliji te je sjedište Visočke parohije
Muzika
Jedna od najdužih organizovanih muzičkih djelatnosti na području Visokog jeste bila djelatnost Orkestra limene glazbe.
U Mulićima je djelovao Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.
Danas najpoznatiji muzičari iz Visokog su Bartolomej Stanković, pianista sa značajnom međunarodnom reputacijom, te Suad Pašić Paja, džez saksofonist.
Kulturne manifestacije
Svake godine između jula i augusta u Visokom se održava tradicionalna manifestacija "Visočko ljeto". Sastoji se od dana trgovine, kulture i sporta, u okviru kojih se organizuje tradicionalni oblik prodaje roba široke potrošnje za vrijeme dana trgovine, a različiti sadržaji: pozorišne predstave, filmske projekcije, likovne izložbe, muzički koncerti, sportske manifestacije, revijalne utakmice sportista i sportskih klubova Općine Visoko za vrijeme dana kulture i sporta.[11]
Udruženje građana Ars Tragovi svake godine u mjesecu novembru organizuje kulturnu manifestaciju "Dani Zaima Muzaferije" u čast filmskom, televizijskom, i teatarskom glumcu Zaimu Muzaferiji, koji je živio i radio u Visokom.[11]
Muzeji
U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Muzej je osnovan 1953, a najveće zasluge pripadaju inicijativnom odboru u kome su bili Vaso Radić, Salko Oruč, Hasan Šahinović, Avdo Čakić i drugi. Prvi kustos muzeja je bio Anton Smodič koji je pokrenuo neke od prvih projekata koji su uključivali katalogiziranje, uređivanje zbirki, prikupljanje materijala i tehničkih crteža i slično.
Vrijednosti koje se nalaze u muzeju su najviše vezane za srednjovjekovnu državu Bosnu gdje se čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. Muzej posjeduje i pomoćni odjel u Goduši – Etno radionicu u kojoj su smješteni primjerci čibučarskog, češljarskog i sviraldžijskog zanata. Fond Zavičajnog muzeja obuhvata muzejsku građu, sastavljenu od oko 2.500 inventarisanih eksponata, dok sama arheološka zbirka broji preko 100.000 fragmenata, prikupljenih sa šireg područja Visokog.[57]
Biblioteke
Od 1946. u Visokom djeluje javna ustanova Gradska biblioteka Visoko. Godine 1953. rad biblioteke je znatno unaprijeđen dobivanjem odgovarajućeg smještaja, angažiranjem profesionalnog bibliotečkog radnika Nedžiba Mustagrudića. Knjižnica koja od 1887. djeluje pri franjevačkom samostanu Sv. Bonaventure u Visokom, posjeduje knjižnični fond, koji broji oko 50.000 svezaka, pretežno s područja filozofije, historije, književnosti, teologije, itd. Knjižnica posjeduje i izuzetno vrijedna enciklopedijska i leksikografska izdanja, te bogatu kolekciju periodike od 19. stoljeća do danas.[58] Knjižnica je namijenjena nastavnicima Franjevačke klasične gimnazije, njezinim učenicima, ako ne mogu naći neku knjigu u svojim knjižnicama, vremenom je ona proširila krug korisnika na članove Franjevačke provincije Bosne Srebrene, U novije vrijeme otvorena je i za vanjske korisnike, prije svega, naučne radnike, studente, pa i za maturante srednjih škola.[59]
Galerije
Od 1976. u Visokom djeluje umjetnička galerija Likum '76 gdje su izlagali brojni umjetnici iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, te se pored umjetničkih izložbi održavaju i drugi kulturni događaji. Visočki likovni susreti i izložba umjetnika amatera tradicionalni su događaji u galeriji.
Galerija pri franjevačkom samostanu Sv. Bonaventure u Visokom posjeduje izuzetno bogatu i vrijednu zbirku likovne umjetnosti, u prvom redu moderne, no i djela starih majstora. Zastupljeno je preko 50 modernih umjetnika, između ostalih Šohaj, Seder, Pivac, Bifel, Ismet Mujezinović, Ismar Mujezinović, Mersad Berber, Kajinić, Grgić, Labaš, Marinović, Likar, Lovrenčić, Mišević, Keser. U dvorištu samostana nalaze se brončani kip Sv. Franje od Ante Starčevića i poprsje fra Grge Martića od Ivana Meštrovića.[60]
Sport
Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesni odgoj "gombanje". Osim rukometa i nogometa, najuspješniji sport u Visokom je aeromodelarstvo. Aero klub "Izet Kurtalić" jedan je od najuspješnijih bosanskohercegovačkih aero klubova,[61] a najveće uspjehe ostvario pobjedama na svjetskim prvenstvima u F1B kategoriji 1996. i 1999. Član tog kluba i bivši načelnik Visokog Kenan Jusufbašić bio je osam puta prvak Jugoslavije i 15 puta prvak s klubom "Izet Kurtalić" u Bosni i Hercegovini. Godine 1996. osvojio je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji. U sklopu reprezentacije BiH osvojio je 1997. i 1999. Svjetsko prvenstvo u aeromodelarstvu. Na osnovu tih rezultata proglašen je za najboljeg sportistu godine u Bosni i Hercegovini 1999.[62]
Rukomet
Najuspješniji sport u Visokom je rukomet, gdje je rukometni klub Bosna od svog osnivanja imao značajne rezultate. Klub je proveo 7 sezona u prvoj rukometnoj ligi Jugoslavije, pri tome ostvarujući značajne uspjehe u Kupu Savezne Republike BiH, osvojivši ga 1965, 1968, 1971, i 1982, a do finala Jugoslovenskog Kupa su došli 1965. Najbolji plasman u ligi su ostvarili u sezoni 1974/75 kada su osvojili 4. mjesto. Poslije 1992. klub je nastavio sa uspješnim radom, i osvojio ligu Bosne i Hercegovine dva puta, 1997. i 1999, a Kup Bosne i Hercegovine tri puta, 1995, 1998, 2001. Najbolji plasman u evropskim takmičenjima su ostvarili u sezoni 1999/2000 došavši do 1/8 finala EHF Kupa, kada su izgubili od eventualnog prvaka RK Metković ukupnim rezultatom 48-44.[63]
Nogomet
Prva nogometna utakmica u Visokom odigrana je 1923. kada se formira i prvi nogometni klub Jadran. 1934. formira se i drugi nogometni klub Radnički. 1953. dolazi do spajanja ova dva kluba i tako nastaje nogometni klub Bosna. Nogometni klub Bosna je svoje najveće uspjehe doživio osvojivši nogometni Kup Bosne i Hercegovine 1999, kao i Superkup iste godine, u obje utakmice pobijedivši FK Sarajevo. Jedan od sportskih klubova s najdužom tradicijom u Visokom bio je i Fudbalski klub "Zanatlija", no ugašen je 2018.[64]
Privreda
Grad Visoko ima na raspolaganju poslovnu bazu od 3 industrijske zone s potrebnom infrastrukturom: slobodnu zonu Visoko (Topuzovo polje), jednu od 4 slobodne zone u BiH i jednu od najstarijih osnovanih slobodnih zona u BiH i carinski terminal Visoko. Značajne grane privrede u Visokom su kožarsko-tekstilna, poljoprivredna, prehrambena i metaloprerađivačka, i auto-industrijska.[65]
BDP općine Visoko za 1991. po glavi stanovnika je bio za 10% veći od tadašnjeg prosjeka BiH, 88% zaposlenih je radilo u privredi i općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u SRBiH.[65] Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo. Poslijeratni oporavak privrede, koja je doživjela gubitak od skoro 400 miliona KM štete, bio je spor a postotak nezaposlenih visok, ali se do 2014. vremenom smanjivao.
Prema podacima iz 2014. na području grada Visokog posluje 364 privrednih društava i 1.041 samostalni privrednik (fizička lica) koja obavljaju samostalnu privrednu djelatnost. Nosioci privrednog razvoja Općine Visoko su preduzeća iz djelatnosti proizvodnje kože i kožnih proizvoda; proizvodnje, pakovanja i prerade prehrambenih proizvoda; proizvodnje tekstila i tekstilnih proizvoda; proizvodnje građevinskog materijala; te metaloprerađivačke i drvne industrije. Većina preduzeća unutar ovih djelatnosti su izvozna preduzeća. Na području grada Visoko postoje i drugi značajni prerađivački kapaciteti u mesnoj (Industrija mesa Semić, Akova Group - Brovis) i konditorskoj industriji (Rampart, Vispak).
Autoindustrija
Izgrađena je nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje.[66] Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj industriji u Evropi, uključujući proizvođače automobila kao što su Volkswagen, Audi, Škoda, Seat, BMW, PSA grupacija, Renault, Opel.[65][67] Broj proizvedenih kožnih autopresvlaka je dostigao 20 miliona, zaključno sa oktobrom 2018.[67] Prevent je kontinuirano najveći izvoznik u čitavoj Bosni i Hercegovini. Prema podacima iz 2014, učešće u ukupnom izvozu Zeničko-dobojskog kantona iznosi 32,21%.[68]
Mesna industrija
U BiH je prisutna tradicija proizvodnje suhomesnatih proizvoda među kojima posebno mjesto zauzimaju suho meso i sudžuk koji dolaze sa područja grada Visokog, a tradicija proizvodnje traje od sredine 1750-tih godina.[11] Visočka pečenica je trajni suhomesnati proizvod za koji je udruženje mesoprerađivača s područja grada Visoko "ViPS" (Visočka pečenica i sudžuka) podnijelo zahtjev prema Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine za dodjelu oznake geografskog porijekla za Visočku pečenicu.[69][70] U Visokom je zaključno sa 2020. bilo 45 registrovanih zanatskih prerađivača mesa.[71] Postala je geografski zaštićeni proizvod 5. juna 2020.[72]
Poljoprivreda
Najkvalitetnije poljoprivredno zemljište nalazi se uz dolinu rijeke Bosne i Fojnice, te njihovih pritoka (gornje i donje moštransko, dobrinjsko i radovljansko podruĉje). Grad Visoko ima oko 0,22 hektara poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika. U Zeničko-Dobojskom kantonu, grad Visoko se nalazi u samom vrhu kada je riječ o proizvodnji krompira, paprike, lucerke i graha.[68] Plodna ravnica u slivu rijeke Bosne na području Moštra poznata je po uzgajanju kvalitetne paprike.[73]
Turizam
Prema tvrdnjama Semira Osmanagića na području Visokog nalazi se pet piramida. U 2006. ti arheološki lokaliteti piramida su privukli preko 200.000 turista. Sve veći broj turista je poboljšao kvalitet turističke infrastrukture, tako da Visoko u svom centru ima Turist info pult, a zahvaljujući saradnji Fondacije sa gradskim, kantonalnim i federalnim vlastima pristupilo se sistematskom rješavanju turističke infrastrukture: asfaltiranju puteva, izgradnji zaobilaznice da bi bila formirana pješačka zona ispred tunela Ravne (koja je otvorena u martu 2019.), pravljenju parking prostora, otpočinjanju rada na novom Regulacionom planu za kompleks Ravne, itd.[74][75] Grad je u 2018. uložio 500.000 KM u razvoj turizma.[76]
Prerada kože
Stari način proizvodnje kože u Visokom trajao je s manjim izmjenama i sticanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda osmanske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. U 1928. pored stare tabhane je podignuta moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanskog perioda i dalje se razvijao tabački zanat, tako je izvoz kože rastao, tako je u zadnjim godinama Austrougarske vlasti bilo obrađivano 20.000 goveđih i 60.000 ovčjih i kozijih koža, a opančari su izrađivali milion pari opanaka.[77] Visočka općina je bila najveći izvoznik kože u SFR Jugoslaviji.[11] Danas je jedna tabačka stupa historijski eksponat koji se nalazi na mjestu Zavišajnog muzeja. Predstavlja jedinu sačuvanu tabačku stupu na Balkanu.[78]
Poznate ličnosti
- Ajas-beg, osmanski sandžak-beg
- Zdenko Antović, rukometaš
- Janko Balorda, narodni heroj
- Enes Begović, pjevač
- Mustafa Cerić, bivši reisul-ulema
- Ilhan Dervović, režiser, producent i ekološki aktivista
- Ahmet Fetahagić, narodni heroj
- Ignacije Gavran, bosanski franjevac, prevoditelj, historičar, filozof, putopisac
- Salih Hadžialić, historičar, orijentalist, komparativist religija
- Faruk Ihtijarević, nogometaš
- Mehmed Klepo, likovni umjetnik
- Ibrahim Krzović, historičar umjetnosti, likovni kritičar
- Matrakçı Nasuh, osmanski polimat
- Armin Muzaferija, pjevač
- Elvedina Muzaferija, alpska skijašica
- Gordana Muzaferija, teatrologinja
- Zaim Muzaferija, glumac
- Haris Mujezinović, košarkaš
- Salko Oruč, političar za vrijeme SFRJ
- Nebojša Pajkić, scenarista, režiser, dramaturg i filmski kritičar
- Milaš Radomirić, trgovac, srednji vijek
- Ibrahim Sakić, filmski kritičar, publicist, scenarist
- Avdo Smailović, kompozitor
- Bartolomej Stanković, pijanist
- Hazim Šabanović, historičar
- Ugo Vlaisavljević, filozof
- Slaviša Vukićević, nogometaš
Gradovi pobratimi
Literatura
Opće monografije i sinteze o Visokom
- Anđelić, Pavao; Bojanovski, Ivo; Čović, Borivoj; Marijanović, Brunislav, ured. (1984). Visoko i okolina kroz historiju. 1, Prethistorija, antika i srednji vijek. Visoko: Skupština opštine Visoko. str. 322.
- Visoko i okolina kroz historiju. 2, Osmanski period (PDF). Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 2021. str. 360.
- Ganić, Đenana, ured. (2024). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. str. 387. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Kreševljaković, Hamdija (1934). Visoko. Sarajevo: Islamska dionička štamparija.
- Filipović, Milenko S. (1928). Visočka nahija. Naselja i poreklo stanovništva. 25. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Filipović, Milenko S. (2002). Visočka nahija. Biblioteka Trag. Visoko: Mak. ISBN 9789958977701.
- Kulturno-historijsko naslijeđe na području opštine Visoko. Prostorni plan opštine Visoko za period od 1986. do 2000, odnosno 2015. godine. Sarajevo: Skupština opštine Visoko. 1986.
- Ahić, Tarik; Handžija, Ahmed; Smajović, Munib (1998). Visoko: privredno-kulturni informator. Visoko.
- Klepo, Lidija; Drugović, Jasmina (2021). Gradska biblioteka Visoko 1946—2016. Visoko. str. 149.
Prethistorija, Okolište i arheologija Visočke kotline
- Marijanović, Brunislav (1984). "Mlađe kameno doba". Visoko i okolina kroz historiju. 1, Prethistorija, antika i srednji vijek. Visoko: Skupština opštine Visoko. str. 13–29.
- Čović, Borivoj (1984). "Bakreno, bronzano i željezno doba". Visoko i okolina kroz historiju. 1, Prethistorija, antika i srednji vijek. Visoko: Skupština opštine Visoko. str. 29–49.
- Benac, Alojz (1965). "Prilozi za proučavanje neolita u dolini rijeke Bosne". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 20: 261–275.
- Benac, Alojz (1966). "Okolište, Moštre, Visoko". Arheološki pregled. Beograd. 8: 21–22.
- Perić, Slaviša (1986). "Novi nalazi s Okolišta kod Visokog". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, nova serija, Arheologija. Sarajevo. 40–41: 15–22.
- Kujundžić-Vejzagić, Zilka; Müller, Johannes; Rassmann, Knut; Schüler, Tim (2004). "Okolište — iskopavanje i geofizička prospekcija centralnobosanskog tel-naselja iz prve polovine petog milenija prije nove ere". Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja. Sarajevo. 33: 13–31.
- Hofmann, Robert; Kujundžić-Vejzagić, Zilka; Müller, Johannes; Müller-Scheeßel, Nils; Rassmann, Knut. "Rekonstrukcija procesa naseljavanja u kasnom neolitu na području centralne Bosne". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
- Hofmann, Robert; Kujundžić-Vejzagić, Zilka; Müller, Johannes; Müller-Scheeßel, Nils; Rassmann, Knut (2008). "Excavations in Okolište and the reconstruction of Late Neolithic settlement processes in the Visoko Basin in Central Bosnia (5200—4500 B.C.)". Aegeo-Balkan Prehistory. Arhivirano s originala, 13. 2. 2026. Pristupljeno 27. 4. 2026.
- Müller, Johannes; Rassmann, Knut; Hofmann, Robert, ured. (2013). Okolište 1: Untersuchungen einer spätneolithischen Siedlungskammer in Zentralbosnien. Universitätsforschungen zur prähistorischen Archäologie. 228. Bonn: Dr. Rudolf Habelt. ISBN 978-3-7749-3839-7.
- Hofmann, Robert (2013). Okolište 2: Spätneolithische Keramik und Siedlungsentwicklung in Zentralbosnien. Universitätsforschungen zur prähistorischen Archäologie. 243. Bonn: Dr. Rudolf Habelt. ISBN 978-3-7749-3872-4.
- Hofmann, Robert (2013). "Okolište — Spätneolithische Keramik und Siedlungsentwicklung in Zentralbosnien: Ergebnisse und Interpretationen" (PDF). Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja. Sarajevo. 42.
- Dreibrodt, Stefan; Lubos, Claudia; Hofmann, Robert; Müller-Scheeßel, Nils; Richling, Ira; Nelle, Oliver (2013). "Holocene river and slope activity in the Visoko Basin, Bosnia-Herzegovina — climate and land-use effects". Journal of Quaternary Science. 28 (6): 559–570. doi:10.1002/jqs.2645.
- Wolters, Stefanie; Bittmann, Felix (2008). "Pollenanalytische Untersuchungen zur Landschaftsentwicklung im Visoko-Becken / Bosnien-Herzegowina". Bericht der Römisch-Germanischen Kommission. 87: 167–174.
- Vander Linden, Marc; Pandžić, Ivana; Orton, David (2014). "New radiocarbon dates for the Neolithic period in Bosnia & Herzegovina" (PDF). Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja. Sarajevo. 43.
- Prillwitz, Susanne; Hofmann, Robert; Müller-Scheeßel, Nils; Müller, Johannes (2016). "Using the Capability Approach to Conceptualise Inequality in Archaeology: the Case of the Late Neolithic Bosnian Site Okolište, c. 5200—4600 BCE". Journal of Archaeological Method and Theory. 23: 541–560. doi:10.1007/s10816-015-9252-4.
- Müller-Scheeßel, Nils; Hofmann, Robert; Müller, Johannes; Rassmann, Knut (2012). "The Socio-Political Development of the Late Neolithic Settlement of Okolište/Bosnia-Hercegowina: Devolution by Transhumance?". u Hofmann, Robert; Moetz, Fevzi-Kemal; Müller, Johannes (ured.). Tells: Social and Environmental Space. Bonn: Dr. Rudolf Habelt. str. 303–330.
- Hofmann, Robert; Whittle, Alasdair; Brück, Joanna (2020). "Orientation of Neolithic dwellings in Central and Southeast Europe". Quaternary International. 560–561: 216–232. doi:10.1016/j.quaint.2020.06.013.
- "Praistorijsko naselje na lokalitetu Okolište u naseljima Okolište i Radinovići, arheološko područje". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.[mrtav link]
Antičko doba i rimska uprava
- Bojanovski, Ivo (1984). "Rimsko doba". Visoko i okolina kroz historiju. 1, Prethistorija, antika i srednji vijek. Visoko: Skupština opštine Visoko. str. 49–99.
- Bojanovski, Ivo (1973). "Rimska cesta dolinom Bosne i njezina topografija". Radovi sa simpozijuma "Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura”. Zenica: Muzej grada Zenice: 393–414.
- Bojanovski, Ivo (1988). Bosna i Hercegovina u antičko doba. Djela ANUBiH. 66. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
- Busuladžić, Adnan (2011). Rimske vile u Bosni i Hercegovini. Sarajevo.
- Kaljanac, Adnan; Hadžihasanović, Jesenko (2022). "Rezultati arheoloških istraživanja na lokalitetu Kundruci kod Visokog: prethodno saopštenje". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 9–71.
- Silajdžić, Tarik (2022). "Svibe — prilozi istraživanju rimske antike na području centralne Bosne". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 72–108.
- Mesihović, Salmedin (2024). "Arduba — "Visoki grad"?". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (3): 9–31.
Srednjovjekovno Visoko, Mile, Podvisoki i Bosanska država
- Anđelić, Pavao (1984). "Geopolitički položaj Visokog". Visoko i okolina kroz historiju. 1, Prethistorija, antika i srednji vijek. Visoko: Skupština opštine Visoko. str. 9–11.
- Anđelić, Pavao (1984). "Srednji vijek — doba stare bosanske države". Visoko i okolina kroz historiju. 1, Prethistorija, antika i srednji vijek. Visoko: Skupština opštine Visoko. str. 101–311.
- Anđelić, Pavao (1961). "Revizija čitanja Kulinove ploče". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 15–16: 287–316.
- Anđelić, Pavao (1973). Bobovac i Kraljeva Sutjeska: stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Anđelić, Pavao (1979). "Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovićima) kod Visokog". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, nova serija, Arheologija. Sarajevo. 34: 183–247.
- Anđelić, Pavao (1982). Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Sarajevo: Svjetlost.
- Anđelić, Pavao (1984). Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Vego, Marko (1957). Naselja bosanske srednjovjekovne države. Sarajevo: Svjetlost.
- Vego, Marko (1982). Postanak srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: Svjetlost.
- Vego, Marko (1970). Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.
- Kovačević-Kojić, Desanka (1978). Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Ćirković, Sima (1964). Istorija srednjovjekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Filipović, Emir O. (2017). Bosansko kraljevstvo: historija srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: Mladinska knjiga.
- Klepo, Ervin (2019). "O urbanističkom razvoju Visokog od XIV do konca XIX stoljeća" (PDF). Historijska traganja. Sarajevo: Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu (18): 9–31.
- Klepo, Ervin (2021). "Visoko u srednjem vijeku" (PDF). Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Arhivirano s originala (PDF), 29. 4. 2026. Pristupljeno 27. 4. 2026. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - Klepo, Ervin (2025). "Srednjovjekovni grad Visoko". Spoznaja.
- Zadro, Dejan. "Srednjovjekovna franjevačka crkva sv. Nikole u Milima (Arnautovići) kod Visokog: kritički osvrt na dosadašnja povijesno-arheološka istraživanja". journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - Zadro, Dejan. "Franjevačka crkva i samostan sv. Nikole u Milima kod Visokog" (PDF). Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu.
- Jelenić, Julijan (1906). Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole (PDF). Sarajevo.
- "Mile, arheološko područje — Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Arnautovići". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 30. 4. 2026. Pristupljeno 27. 4. 2026.
- "Arheološko područje Mile — Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Arnautovići, općina Visoko" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.[mrtav link]
- "Historijsko područje — Stari grad Visoki, općina Visoko". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Stećci, nekropole i spomenici kulture
- Bešlagić, Šefik (1967). Stećci centralne Bosne. Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine.
- Bešlagić, Šefik (1971). Stećci: kataloško-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Bešlagić, Šefik (1982). Stećci — kultura i umjetnost. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Bešlagić, Šefik (2004). Leksikon stećaka. Sarajevo: Svjetlost.
- Lovrenović, Dubravko (2009). Stećci. Sarajevo: Rabic.
- Bujak, Edin (2018). Stećkopedija: kameno blago stare bosanske države. Sarajevo: Mladinska knjiga.
- Ganić, Đenana (2020). "Ubikacija, evidentiranje i rekognosciranje stećaka na području općine Visoko s procjenom stanja oštećenja/očuvanosti". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (1): 185–208.
- Ganić, Đenana (2022). "Ubikacija, evidentiranje i rekognosciranje stećaka na području općine Visoko s procjenom stanja oštećenja/očuvanosti — III faza". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 109–123.
- Čović, Borivoj (1988). Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. 3. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.
- Miletić, Nada (1988). "Gorašnica, Ginje — Dvor". Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. 3. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. str. 18.
- Miletić, Nada (1988). "Klisa, Visoko". Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. 3. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. str. 22.
- Perić, Slaviša (1988). "Zagorice". Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. 3. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. str. 28.
Osmanski period
- Husić, Aladin (2021). "Visoko i okolina u vrijeme osmanske vladavine: upravna organizacija, konfesionalne, demografske i privredne prilike". Visoko i okolina kroz historiju. 2, Osmanski period (PDF). Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko.
- Čar-Drnda, Hatidža. "Teritorijalna i upravna organizacija Visočke nahije do početka XVII stoljeća". Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo: Orijentalni institut.
- Handžić, Adem (1994). Studije o Bosni: historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda. Istanbul.
- Bejtić, Alija (1953). "Osmanlijski spomenici arhitekture u Bosni i Hercegovini". Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Sarajevo: Orijentalni institut. 3–4: 229–297.
- Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela. 2. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Dervišević, Haris (2022). "U ozračju ruhanijetskih harfova: kaligrafija šejha hafiza Zilke Žolje". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 180–193.
- Uzunalić, Mustafa (2022). "Keramičke lule iz Zavičajnog muzeja u Visokom". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 124–138.
- Pulo, Mubera (2022). "Orijentalna zbirka Zavičajnog muzeja u Visokom — katalog dokumenata na arapskom jeziku". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 211–246.
- "Graditeljska cjelina — Tabačka (Tabačica) džamija u Visokom" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 20. 7. 2024. Pristupljeno 27. 4. 2026.
- "Graditeljska cjelina — Stara džamija sa haremom u Goduši kod Visokog". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Austrougarski period i Kraljevina Jugoslavija
- Šehić, Zijad (2024). "Visoko u novom carstvu". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Younis, Hana (2024). "Visoko i Visočani u austrougarskoj svakodnevici". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Omerović, Enes S. (2024). "Visoko u periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Pulo, Mubera; Silajdžić, Tarik (2024). "Školstvo i obrazovanje u kotaru/srezu Visoko 1878—1941". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. str. 195–223. ISBN 978-9926-8494-3-6.
- Krzović, Ibrahim (2024). "Arhitektura Visokog u austrougarskom i međuratnom periodu". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Kardaš, Mehmed (2024). "Jezik i pisana baština visočkog kraja". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Efendira-Čehić, Habiba; Arnautović, Dženana (2024). "Kultura življenja Visočana i Visočanki krajem XIX i početkom XX stoljeća". u Ganić, Đenana (ured.). Visoko i okolina kroz historiju. 3, Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. ISBN 978-9926-8494-3-6.[mrtav link]
- Arnautović, Dženana (2024). "Nataša Šahinović i njen značaj u zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa Visokog" (PDF). Historijska traganja. Sarajevo: Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu.
- Hadžibegović, Iljas (2004). Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća. Sarajevo: Institut za historiju.
- Hauptman, Ferdo (1987). Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine 1878—1918. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. 2. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
- Juzbašić, Dževad (2002). Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
- Gavranović, Berislav (1973). Bosna i Hercegovina u doba austrougarske okupacije 1878. Građa ANUBiH. 18. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
- Mandić, Mihovil (1910). Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878. Zagreb.
Društveni, kulturni i muzejski rad
- Efendira-Čehić, Habiba; Arnautović, Dženana (2022). "Kolekcije fotografija, dopisnih karti i razglednica iz Fototeke Zavičajnog muzeja Visoko — prilog proučavanju porodice Vojnović iz Visokog". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 139–179.
- Efendira-Čehić, Habiba; Arnautović, Dženana (2024). "Virtuelna izložba Zavičajnog muzeja u Visokom — Marica Vojnović, Visočanka (1892—1982): zaostavština predmeta i fotografija s kraja 19. i početka 20. stoljeća". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (3).
- Delibašić, Esad (2022). "Odgovor na krizu muzeja: nova muzeologija i ekomuzej". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 194–210.
- "Pregled najvažnijih aktivnosti Zavičajnog muzeja u Visokom za period 2020—2022. godine". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (2): 278–283. 2022.
- "Pregled najvažnijih aktivnosti Zavičajnog muzeja u Visokom za period 2022—2024. godine". Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko. Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 1 (3): 245–250. 2024.
- "Zavičajni muzej Visoko — fundus". Zavičajni muzej Visoko.
- "Zavičajni muzej Visoko — historijat". Zavičajni muzej Visoko.
Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko
- "Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko". 1 (1). Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 2020. ISSN 2712-1879. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - "Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko". 1 (2). Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 2022. ISSN 2712-1879. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - "Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko". 1 (3). Visoko: JU Zavičajni muzej Visoko. 2024. ISSN 2712-1879. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - "Radovi Zavičajnog muzeja — Visoko". JU Zavičajni muzej Visoko.
Reference
- ^ "Lokalni izbori 2024 - Visoko". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. 5. 11. 2024. Pristupljeno 16. 11. 2024.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 19. 12. 2015.
- ^ Kujundžić-Vejzagić, Muller, Rassmann, Schuler 2004, str. 13-31.
- ^ Anđelić 1984, str. 105. harv error: multiple targets (3×): CITEREFAnđelić1984 (help)
- ^ Kovačević-Kojić, Desanka (11. 7. 2007). Gradski život u Srbiji i Bosni (XIV-XV vijek): The Urban Life in Serbia and Bosnia (XIV-XV Century) (jezik: srpski). Istorijski institut. str. 323. ISBN 9788677430597.
- ^ Ćošković 2009.
- ^ Pavao Anđelić (Doba stare bosanske države, Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko 1984, 105)
- ^ a b Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, "Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984, 160-162
- ^ Šabanović, "Dvije najstarije vakufname u Bosni", 35.
- ^ "Danas 117. godišnjica visočke jangije: Požar u kojem je izgorjela cijela čaršija". Avaz.ba. Pristupljeno 7. 5. 2019.
- ^ a b c d e f "Strategija razvoja Općine Visoko" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 13. 7. 2018.
- ^ PORTAL, Oslobođenje. "Turistička ponuda Visokog dostupna na internet platformi". Oslobođenje d.o.o. Pristupljeno 6. 5. 2019.
- ^ a b c d "Plan upravljanja otpadom Grada Visoko za period 2023–2028. (nacrt)" (PDF). Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u "Akcioni plan održivog upravljanja energijom i prilagođavanja klimatskim promjenama (SECAP) Grada Visoko za period do 2030" (PDF). Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b "Investicijski vodič – bosanska verzija" (PDF). Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ "Red vožnje Željeznica FBiH za 2025/2026. godinu". Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ "O autocesti". JP Autoceste FBiH. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ "Sportski aerodrom/letilište »Kenan Jusufbašić - Visoko« - LQVI". Aero klub Izet Kurtalić. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ Visoko, Zavičajni muzej; Terzić, Samra (1. 1. 2020). "Radovi Zavicajnog muzeja - Visoko, Knjiga I, Broj 1, 2020". Radovi Zavicajnog muzeja - Visoko, Knjiga I, Broj 1, 2020.
- ^ O grobnici Vratnica, Gornji Skladovi, Visoko v. Mesihović, 2007 A, 788-791
- ^ Čović 1984, 37-48; 1987, 512, kontra Perić 1994/95, 125 datirajući grobnicu u kasno III stoljeće pr. Kr
- ^ "Dezidijati": Identitetski konstrukt između antičkih i suvremenih percepcija, Danijel Džino, str. 81
- ^ a b "Historijski osvrt". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 9. 2018. Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ Vego 1982, str. 77.
- ^ Kurtović, Esad. "Esad Kurtović, Kratka historija srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2019, 144 str" (jezik: engleski): 11. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 12. 5. 2019. Pristupljeno 7. 5. 2019.
- ^ "Kotromanići | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 12. 5. 2019.
- ^ Anđelić 1984, str. 125. harv error: multiple targets (3×): CITEREFAnđelić1984 (help)
- ^ Đ. Basler (njegovo nav. dj. p. 273.)
- ^ Dr. Pavao Anđelić - Bobovac i Kraljeva Sutjeska : Sarajevo, 1973. 231-258.
- ^ a b c "Visoko | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 5. 5. 2019.
- ^ Durajlić, Islamski sakralni spomenici iz osmanskog perioda na području grada Visokog, 25.
- ^ a b Kreševljaković 1934, str. 50.
- ^ Omerović, Enes S.; Visoko, Zavičajni muzej; Pulo, Mubera; Younis, Hana; Efendira-Čehić, Habiba (1. 1. 2024). "Visoko i okolina kroz historiju 3. Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije". Visoko i okolina kroz historiju 3. Austrougarski period i period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije.[mrtav link]
- ^ Visoko.co.ba. "Naš primitivan odnos prema visočkoj prošlosti i herojima tog vremena". Visoko.co.ba. Arhivirano s originala, 3. 5. 2019. Pristupljeno 3. 5. 2019.
- ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 116/7/8)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 19. 12. 2015.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 19. 12. 2015.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 19. 12. 2015.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 27. 4. 2016.
- ^ "Općinska administracija". visoko.gov.ba. Arhivirano s originala, 7. 5. 2019. Pristupljeno 4. 5. 2019.
- ^ "Statut općine Visoko" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 7. 2016.
- ^ "Općina Visoko administrativno postaje Grad Visoko". visoko.gov.ba. Pristupljeno 6. 5. 2019.[mrtav link]
- ^ "Zdravstvo i socijalna zaštita". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 4. 2019. Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ "Informacije o javnim ustanovama na području Općine Visoko". Arhivirano s originala, 26. 4. 2019.
- ^ "Islamski sakralni spomenici iz osmanskog perioda na području Općine Visoko". COBISS+. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b c d e f "Obrazovanje". Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ Durajlić, Esad (2012). Islamski sakralni spomenici iz osmanskog perioda na području Općine Visoko. Visoko: Medžlis Islamske zajednice Visoko; Zavičajni muzej Visoko; Fondacija Visoki. str. 201.
- ^ a b c Durajlić, Esad (2012). Islamski sakralni spomenici iz osmanskog perioda na području Općine Visoko. Visoko: Medžlis Islamske zajednice Visoko; Zavičajni muzej Visoko; Fondacija Visoki. str. 209.
- ^ a b "Školstvo i obrazovanje u kotaru/srezu Visoko 1878–1918" (PDF). CEEOL. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ "Arhitektura i urbanizam Visočke nahije kroz muzejsku fototeku" (PDF). Zavičajni muzej Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b "Osnovna škola "Kulin ban" Visoko". Wikipedia na bosanskom jeziku. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b c "Investicijski vodič – bosanska verzija" (PDF). Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b c "Zaštita nacionalnog blaga". Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ "Pogled na katoličko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1945". Hrcak. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ a b c "O nama". Mješovita srednja škola "Hazim Šabanović" Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ^ "Javne ustanove". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 4. 2019. Pristupljeno 4. 5. 2019.
- ^ "Klub iz Visokog 60 godina ispunjava san o visinama". Klix.ba. Pristupljeno 16. 6. 2020.
- ^ "In memoriam: Kenan Jusufbašić – Svjetski i evropski prvak u aviomodelarstvu". Magazin Plus. Pristupljeno 16. 6. 2020.
- ^ "European Handball Federation - 1999/00 Men's EHF Cup / 1/8-finals". www.eurohandball.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 1. 5. 2019. Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ "Ugašen FK Zanatlija". Pristupljeno 15. 12. 2021.[mrtav link]
- ^ a b c "INVESTICIJSKI SAŽETAK" (PDF). Općina VIsoko. Arhivirano s originala (PDF), 15. 12. 2017.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 2. 2007. Pristupljeno 5. 9. 2006.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b Visoko.co.ba. "Prevent Grupacija i ove godine proizvela autopresvlake za milion vozila u Evropi". Visoko.co.ba. Arhivirano s originala, 1. 5. 2019. Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ a b "Strategija razvoja Općine Visoko" (PDF). Grad Visoko: 33–43. 2014. Arhivirano s originala (PDF), 13. 7. 2018.
- ^ Brenja, Dragan; Krvavica, Marina; Čaušević, Amir; Patković, Emir; Begić, Munevera; Ganić, Amir (30. 7. 2019). "Zaštita zemljopisnog podrijetla "Visočke pečenice" – put do brenda". Meso : prvi hrvatski časopis o mesu (jezik: hrvatski). XXI (4): 386–396. ISSN 1332-0025.
- ^ Begić, Munevera; Zorlak, Alma; Ganić, Amir (19. 2. 2018). "Utjecaj različitih količina dodane kuhinjske soli na senzorna svojstva 'Visočke pečenice'". Meso : prvi hrvatski časopis o mesu (jezik: hrvatski). XX (1): 50–57. doi:10.31727/m.20.1.3. ISSN 1332-0025.
- ^ Pašalić, Adi (2020). "Visočka pečenica - prepoznatljiv BiH proizvod uskoro zaštićen oznakom porijekla". Agroklub.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- ^ "Visočka pečenica postala zaštićen nacionalni proizvod". Biznis Info. 5. 6. 2020. Pristupljeno 9. 6. 2020.
- ^ Pašalić, Adi (2017). ""Moštranska paprika" brend ili mit?". Agroklub.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- ^ "FONDACIJIN IZVJEŠTAJ O TURIZMU NA PODRUČJU OPĆINE VISOKO PERIOD MART 2018. – MAJ 2019 - Fondacija "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation". piramidasunca.ba. Pristupljeno 1. 5. 2019.
- ^ "Postavljena vertikalna signalizacija na lokalitetu Ravne". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 6. 5. 2019. Pristupljeno 6. 5. 2019.
- ^ "OPĆINA VISOKO U 2018. GODINI ULAŽE 500.000 KM U RAZVOJ TURIZMA". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2019.[mrtav link]
- ^ Kreševljaković 1934, str. 53.
- ^ Osmanbegović, Emina. "Konzervacija i očuvanje jedine sačuvane tabačke stupe na Balkanu". Visoko.co.ba. Arhivirano s originala, 30. 3. 2022. Pristupljeno 19. 5. 2019.
- ^ "Gradovi prijatelji". Grad Bjelovar (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 5. 2019.
- ^ "Bosna`da Kartal belgeseli". Haber34.com. Arhivirano s originala, 5. 3. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2012.
Vanjski linkovi
.svg){kind=small}
| Općine |  | |
|---|---|---|
| Gradovi | ||
| Historija Visokog |
| | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Nacionalni spomenici | ||||||||||
| Sport | ||||||||||
| Turizam | ||||||||||
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.