Kate Bush

Kate Bush
CBE
Bush 1985.
Osnovne informacije
Ime po rođenjuCatherine Bush
Rođenje (1958-07-30) 30. juli 1958 (68 godina)
Bexleyheath, Kent, Engleska
Žanrovi
Zanimanje
  • Pjevačiča
  • tekstopisac
  • muzičarka
  • plesačica
  • muzička producentkinja
Instrumenti
  • Vokali
  • klavir
  • klavijature
Karijera
  • 1978–2014
  • 2024–danas
Izdavači
Veb-sajtkatebush.com

Catherine Bush (rođena 30. jula 1958) engleska je pjevačica, kantautorica, muzičarka, plesačica i muzička producentkinja. Poznata je po svom eklektičnom muzičkom stilu, nekonvencionalnim tekstovima i inovativnim plesnim nastupima. Njen zvuk i koreografija utjecali su na brojne umjetnike.

Bush je počela pisati pjesme sa 11 godina. Potpisala je ugovor za izdavačku kuću EMI Records nakon što joj je David Gilmour, gitarista grupe Pink Floyd, pomogao finansirati snimanje demo kasete. Godine 1978, sa samo 19 godina, provela je četiri sedmice na vrhu britanske liste singlova sa svojim debitantskim singlom "Wuthering Heights", postavši tako prva muzičarka koja je dospjela na prvo mjesto u UK-u sa potpuno samostalno napisanom pjesmom. Njen debitantski studio album, The Kick Inside (1978), dostigao je treće mjesto na britanskoj listi albuma. Bush je bila prva britanska solo umjetnica koja je dospjela na vrh britanske liste albuma, kao i prva žena koja je debitovala na samom vrhu te liste. Svih devet njenih studio albuma ušlo je u top 10 u Velikoj Britaniji, uključujući albume na prvom mjestu Never for Ever (1980) i Hounds of Love (1985), kao i kompilaciju najvećih hitova The Whole Story (1986). Od albuma The Dreaming (1982), sama producira sve svoje studio albume. Napravila je pauzu u karijeri između sedmog i osmog albuma, The Red Shoes (1993) i Aerial (2005). Njeni najnoviji albumi, Director's Cut i 50 Words for Snow, objavljeni su 2011.

Bush je objavila 25 singlova koji su ušli u britanskih Top 40, uključujući hitove u top 10: "The Man with the Child in His Eyes" (1978), "Babooshka" (1980), "Running Up That Hill" (1985), "Don't Give Up" (duet sa Peterom Gabrielom iz 1986) i "King of the Mountain" (2005). Godine 2014. njena koncertna rezidencija Before the Dawn - njeni prvi nastupi uživo od turneje The Tour of Life 1979 - doživjela je opće hvale kritike. Godine 2022, nakon što se pojavila u Netflixovoj seriji Stranger Things, pjesma "Running Up That Hill" postala je njen drugi singl na prvom mjestu u Velikoj Britaniji, njen najviši ulaz na američku listu Billboard Hot 100 (na treće mjesto), te je zauzela vrhove nekoliko međunarodnih top-lista. Album Hounds of Love se našao na vrhu dvije Billboardove liste i dostigao dvanaesto mjesto na listi Billboard 200.

Priznanja i počasti Kate Bush uključuju 14 nominacija za nagradu "Brit" (uz pobjedu u kategoriji za najbolju britansku solo umjetnicu 1987), kao i sedam nominacija za nagradu Grammy.[1] Godine 2002. uručena joj je nagrada "Ivor Novello" za izuzetan doprinos britanskoj muzici. Odlikovana je titulanom zapovjednice Reda Britanskog Carstva (CBE) na novogodišnjim počastima 2013. za svoj doprinos muzici.[2][3] Godine 2020. postala je članica Ivors Academy u UK-u, a 2023. primljena je u Rock and Roll Hall of Fame.[4]

Biografija

1958–1972: Rana mladost

Bush je rođena 30. jula 1958. u porodilištu u Bexleyheathu (Kent),[5] od oca Roberta Busha (1920–2008), engleskog ljekara opće prakse, i majke Hannah Patricije (rođene Daly; 1918–1992), irske medicinske sestre i kćerke farmera iz grofovije Waterford.[6][7] Odrasla je sa starijom braćom, Johnom i Paddyjem, u bivšoj seoskoj kući staroj više od 350 godina[6] u East Wickhamu blizu Wellinga, koji graniči sa Bexleyheathom.[8][9] Bush je odrasla u umjetničkom okruženju: njena majka je bila amaterska plesačica tradicionalnog irskog plesa, otac je bio pijanista amater, Paddy je radio kao graditelj muzičkih instrumenata, dok je John bio pjesnik i fotograf. Oba brata su bila aktivna na lokalnoj sceni folk muzike.[10] Odgojena je kao rimokatolkinja.[11]

Bush je trenirala karate u klubu na koledžu Goldsmiths, gdje je njen brat John radio kao instruktor. Tamo je dobila nadimak "Ee-ee" zbog svog piskavog uzvika kiai.[12]

Muzički utjecaj njene porodice inspirisao je Bush da sa 11 godina sama nauči svirati klavir. Također je svirala orgulje u štali iza kuće svojih roditelja i učila svirati violinu.[13] Ubrzo nakon toga počela je komponovati sopstvene kompozicije, kojima je s vremenom dodavala i svoje tekstove.

1973–1977: Počeci karijere

Bush je pohađala samostansku gimnaziju St Joseph's, katoličku školu za djevojčice u obližnjem Abbey Woodu. Tokom ovog perioda, njena porodica je snimila demo kasetu sa više od 50 njenih kompozicija, ali su je izdavačke kuće odbile. Gitarista grupe Pink Floyd, David Gilmour, dobio je taj demo snimak preko Rickyja Hoppera, zajedničkog prijatelja Gilmoura i porodice Bush. Pjesma "Passing Through Air" iz 1973. snimljena je kao demo u Gilmourovom studiju nekoliko sedmica nakon njenog 15. rođendana i kasnije je postala najraniji zvanično objavljeni snimak Kate Bush.[14] Impresioniran onim što je čuo, Gilmour je finansirao profesionalnije demo snimanje za tada 16-godišnju Kate. Kaseta se sastojala od tri pjesme, a producirali su je Gilmourov prijatelj Andrew Powell i ton majstor Geoff Emerick, poznat po saradnji sa grupom Beatles.[15][16][17] Powell je kasnije producirao prva dva albuma Kate Bush. Snimak je poslan izvršnom direktoru EMI-ja Terryju Slateru, koji je potom sa njom potpisao ugovor.[18]

Svaka žena koju vidite za klavirom je ili Lynsey de Paul ili Carole King. A većina muške muzike - ne sva, ali ona dobra - vas zaista protrese. Bukvalno vas pribije uza zid, a to je ono što ja volim da radim. Želim da moja muzika bude nametljiva. Malo žena uspijeva u tome.

– Bush u intervjuu za časopis Melody Maker, 1977.

Britanska muzička industrija je u to vrijeme prolazila kroz fazu stagnacije. Progresivni rok je bio popularan, a vizuelno orijentisani rok izvođači postajali su sve traženiji; zbog toga su izdavačke kuće, u potrazi za novim velikim trendom, bile otvorene za eksperimentalne projekte. Bob Mercer, generalni direktor EMI-jevog odjela za repertoar, ponudio je Bush ugovor sa zadržavanjem (avansom) na dvije godine. Iako je Mercer smatrao da je njen materijal dovoljno dobar za objavljivanje, bio je mišljenja da bi eventualni neuspjeh albuma djelovao demorališuće na nju, a ukoliko bi bio uspješan, smatrao je da je premlada da se nosi sa slavom. U intervjuu iz 1987, Gilmour je osporio ovu verziju događaja, kriveći EMI što je u početku angažovao "pogrešne" producente.[19]

EMI je Kate Bush isplatio pozamašan avans, koji je iskoristila za upisivanje časova interpretativnog plesa kod Lindsaya Kempa (bivšeg mentora Davida Bowieja)[20] i obuke za mimu kod Adama Dariusa.[21] Tokom prve dvije godine ugovora, Bush se više posvetila školskim obavezama nego snimanju. Napustila je školu nakon što je završila probne A-level ispite, stekavši deset O-Level kvalifikacija.

U tom periodu napisala je i snimila demo verzije za skoro 200 pjesama, od kojih su neke kružile kao bootleg snimci.[22] Od marta do augusta 1977. nastupala je kao vođa grupe "KT Bush Band" po londonskim pabovima. Sastav su činili Del Palmer (bas-gitara), Brian Bath (gitara) i Vic King (bubnjevi). Snimanje svog prvog albuma započela je u augustu 1977.

1978–1979: The Kick Inside i Lionheart

Možda je upravo njen istančan osjećaj za adolescentski bunt dio onoga što pjesmu "Wuthering Heights" čini tako posebnom. Izvela ju je u emisiji Top of the Pops pet puta tokom 1978, čime je učvrstila svoj imidž u javnosti kao eterična pojava, utjelovljujući duh Cathy kroz kombinaciju krupnih očiju, lepršavih haljina i divlje koreografije, što se i danas rado oponaša i parodira. "Wuthering Heights" je pretvorila Bush u pop zvijezdu, čija pravila ona i dalje prilagođava vlastitoj volji: njena individualnost bila je uklesana u kamenu od samog početka.

– Rebecca Nicholson u časopisu The Guardian[23]

Za svoj debitantski album, The Kick Inside (1978), Bush je bila nagovorena da koristi afirmisane studijske muzičare umjesto članova KT Bush Banda. Neke od njih je zadržala i nakon što je ponovo angažovala svoje klupske kolege.[24] Njen brat Paddy svirao je usnu harmoniku i mandolinu, dok je Stuart Elliott svirao bubnjeve, postavši njen glavni bubnjar na narednim albumima.[25] Album The Kick Inside objavljen je kada je imala 19 godina, a sadržavao je i pjesme koje je napisala sa svega 13 godina. EMI je prvobitno želio da njen debitantski singl bude žešća rok pjesma "James and the Cold Gun", ali je Bush, koja je već tada bila odlučna da sama donosi odluke o svom radu, insistirala da to bude "Wuthering Heights".

Za ovu pjesmu snimila je dva muzička spota sa sličnom koreografijom. U studijskoj verziji nastupa u mračnoj prostoriji ispunjenoj maglom u bijeloj haljini, što asocira na to da je njen lik duh (kao što je slučaj sa Cathy u romanu koji je inspirisao pjesmu).[26] Druga verzija snimljena je na otvorenom prostoru na Salisburijskoj niziji, gdje Bush pleše u crvenoj haljini na poljani (inspirisanoj vrištinama iz romana).[27]

Kate Bush 1978.

Samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, album The Kick Inside prodat je u više od milion primjeraka. Pjesma "Wuthering Heights" zasjela je na vrh britanskih i australijskih top-lista i postala međunarodni hit. Bush je tako postala prva Britanka koja je dospjela na prvo mjesto britanske liste sa pjesmom koju je sama napisala. Pjesma "The Man with the Child in His Eyes" dospjela je na američku listu Billboard Hot 100, gdje je početkom 1979. zauzela 85. mjesto, te joj je donijela nagradu Ivor Novello za najbolji britanski tekst.[28] Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Bush je bila prva umjetnica u historiji pop-muzike koja je sama napisala sve pjesme za debitantski album prodat u milion primjeraka.

Bob Mercer je njen manji uspjeh u Sjedinjenim Američkim Državama pripisao tamošnjim radijskim formatima, navodeći da američke stanice nisu imale prostora za njenu specifičnu vizuelnu prezentaciju. EMI je iskoristio njen izgled za promociju albuma objavivši poster na kojem ona nosi usku ružičastu majicu koja je isticala njene grudi. U intervjuu za NME iz 1982, Bush je kritikovala taj potez: "Ljudi uglavnom nisu ni bili svjesni da sama pišem pjesme i sviram klavir. Mediji su me plasirali isključivo kao žensko tijelo. Kao da sam morala dokazivati da sam umjetnica u ženskom tijelu." Krajem 1978, EMI je uvjerio Bush da brzo snimi nasljednika, album Lionheart, kako bi iskoristili uspjeh prvijenca. Album je producirao Andrew Powell, uz njenu asistenciju. Iako je ostvario visoku prodaju i izrodio hit singl "Wow", nije ponovio uspjeh prethodnog albuma, dospjevši na šesto mjesto britanske liste. Kasnije je izrazila nezadovoljstvo albumom Lionheart, smatrajući da joj je trebalo više vremena za rad.[29]

Kako bi zadržala potpunu kontrolu nad svojim radom, osnovala je vlastitu izdavačku kuću "Kate Bush Music" i menadžersku agenciju "Novercia". Upravni odbor činili su članovi njene porodice i ona sama. Nakon objavljivanja albuma Lionheart, EMI ju je primorao na intenzivnu promociju i iscrpljujuću turneju.[30] Turneja pod nazivom The Tour of Life započela je u aprilu 1979. i trajala je šest sedmica. Časopis The Guardian opisao ju je kao "izvanrednu, višeslojnu zvijer koja spaja muziku, ples, poeziju, mimu, burlesku, magiju i teatar". Predstavu je osmislila i izvela na sceni zajedno sa iluzionistom Simonom Drakeom.[31] Bush je bila uključena u svaki aspekt produkcije, od koreografije i scenografije do dizajna kostima i odabira osoblja. Nastupi su ostali upamćeni po njenom plesu, kompleksnom osvjetljenju i činjenici da je mijenjala kostim 17 puta po koncertu. Zbog potrebe da pleše dok pjeva, ton majstori su iskoristili žičanu vješalicu za odjeću i radio-mikrofon kako bi napravili naglavni mikrofon (headset); to je bila prva upotreba takvog mikrofona od strane jednog rok izvođača nakon što je grupa The Spotnicks koristila primitivnu verziju početkom 1960-ih.[32] Njeno prvo producentsko iskustvo bilo je na koncertnom EP izdanju On Stage, objavljenom u augustu 1979.

1980–1984: Never for Ever i The Dreaming

Umjetnici ne bi trebali postajati slavni. Oko njih se stvara ta ogromna aura božanstva samo zato što njihov zanat donosi mnogo novca. Istovremeno, to je vještački nametnuta važnost... koju su stvorili ljudi kako bi se štampa imala čime hraniti.

– Kate Bush u intervjuu iz 1980.[33]

Objavljen u septembru 1980, album Never for Ever bio je njen drugi producentski poduhvat, koji je koproducirala sa Jonom Kellyjem. Prva dva albuma imala su prepoznatljiv zvuk karakterističan za svaku pjesmu, gdje su orkestarski aranžmani pratili živu svirku benda. Raspon stilova na ovom albumu je mnogo raznovrsniji, krećući se od klasične rok-pjesme "Violin" do sjetnog valcera na hit singlu "Army Dreamers".

Never for Ever je bio njen prvi album na kojem su korišteni sintisajzeri i ritam mašine, posebno Fairlight CMI. Sa ovom tehnologijom se upoznala dok je pjevala prateće vokale na istoimenom trećem albumu Petera Gabriela početkom 1980. Ovo je bio njen prvi album koji je zasjeo na sam vrh britanske liste, čime je postala prva britanska solistica kojoj je to pošlo za rukom, te prva umjetnica uopće koja je debitovala na broju jedan te liste. Najprodavaniji singl s albuma bila je pjesma "Babooshka", koja je stigla do petog mjesta u Velikoj Britaniji.[34] U novembru 1980. objavila je samostalni božićni singl "December Will Be Magic Again", koji je stigao do 29. mjesta na britanskoj listi.[35]

Kate Bush 1982.

U septembru 1982. objavljen je The Dreaming, prvi album koji je Bush producirala potpuno samostalno.[36] Sa novostečenom slobodom, eksperisala je sa produkcijskim tehnikama, stvorivši album koji karakteriše raznovrstan spoj muzičkih stilova i koji je poznat po maksimalnom korištenju Fairlight CMI sintisajzera. Album The Dreaming naišao je na podijeljene reakcije u Velikoj Britaniji, a kritičari su ostali zbunjeni gustim zvučnim pejzažima koje je napravila, ocjenjujući ih "manje pristupačnim".[37] U intervjuu za časopis Q iz 1993, Bush je izjavila: "To je bio moj album 'skrenula je s uma'." Album je ušao na britansku listu na treće mjesto,[38] ali je do danas ostao njen najslabije prodavani album, dobivši "samo" srebrni certifikat.[39] To je ujedno bio i njen prvi album koji je ušao na američku listu Billboard 200, iako je dosegao tek 157. mjesto.[40]

Pjesma "Sat in Your Lap" objavljena je kao prvi singl s albuma. Izdata je više od godinu dana prije samog albuma i zauzela je 11. mjesto u Velikoj Britaniji. Naslovna pjesma, na kojoj gostuju Rolf Harris i Percy Edwards, zaustavila se na 48. mjestu,[41] dok je treći singl, "There Goes a Tenner", dosegao tek 93. mjesto,[42] uprkos promociji EMI-ja i same pjevačice. Pjesma "Suspended in Gaffa" objavljena je kao singl u ostatku Evrope, ali ne i u Velikoj Britaniji.

Nastavljajući tradiciju pripovijedanja kroz muziku, Bush je inspiraciju tražila izvan sopstvenog životnog iskustva. Inspirisana starim kriminalističkim filmovima napisala je "There Goes a Tenner", dokumentarni film o Vijetnamskom ratu poslužio je kao osnova za "Pull Out the Pin", dok je težak položaj australskih Aboridžina bio tema pjesme "The Dreaming". Pjesma "Houdini" govori o smrti iluzioniste Harryja Houdinija, dok je pjesma "Get Out of My House" inspirisana romanom Isijavanje autora Stephena Kinga.[43]

1985–1988: Hounds of Love i The Whole Story

Album Hounds of Love objavljen je 1985. Zbog visokih troškova iznajmljivanja studijskog prostora za prethodni album, izgradila je privatni studio u blizini svoje kuće, gdje je mogla raditi vlastitim tempom.[44] Hounds of Love je zasjeo na prvo mjesto top-liste u Velikoj Britaniji, skinuvši sa vrha Madonnin album Like a Virgin.[45]

Album je u potpunosti iskoristio formate vinila i kasete kroz koncept dvije različite strane. Prva strana, naslovljena Hounds of Love, sadrži pet pristupačnih pop-pjesama, uključujući četiri uspješna singla: "Running Up That Hill", "Cloudbusting", "Hounds of Love" i "The Big Sky". Pjesma "Running Up That Hill" stigla je do trećeg mjesta na britanskim listama i ponovo je predstavila Bush američkoj publici, popnešivši se na 30. mjesto liste Billboard Hot 100 u novembru 1985. Bush je izjavila da je prvobitno željela pjesmu nazvati "A Deal With God" (Dogovor s Bogom), ali je izdavačka kuća bila neodlučna jer su smatrali da je naslov škakljiv, dodavši: "... za mene se ta pjesma i dalje zove A Deal With God".[46] Druga strana albuma, pod nazivom The Ninth Wave, ime je dobila po Tennysonovoj poemi "Kraljeve idile" o vladavini legendarnog kralja Arthura, a sastoji se od sedam međusobno povezanih pjesama spojenih u jednu kontinuiranu muzičku cjelinu.[47]

Album je Kate Bush donio nominacije za najbolju solo umjetnicu, najbolji album, najbolji singl i najboljeg producenta na dodjeli nagrada "Brit" 1986. Iste godine, Bush i Peter Gabriel zabilježili su hit u britanskih top 10 sa duetom "Don't Give Up". Dolly Parton, koja je bila Gabrielov prvobitni izbor za ženski vokal, odbila je ponudu.[48] Izdavačka kuća EMI objavila je kompilaciju njenih najvećih hitova pod nazivom The Whole Story. Za potrebe ove kompilacije, Bush je ponovo snimila vodeći vokal i osvježila prateću numeru za pjesmu "Wuthering Heights", te je snimila novi singl "Experiment IV". U spotu za pjesmu "Experiment IV" pojavili su se, između ostalih, komičari Dawn French i Hugh Laurie. Na dodjeli nagrada "Brit" 1987, Bush je proglašena najboljom britanskom solo umjetnicom.

1989–1993: The Sensual World i The Red Shoes

Objavljen 1989, album The Sensual World sama Bush je opisala kao "svoj najpošteniji i najličniji album".[49] Jedna od pjesama, "Heads We're Dancing", inspirisana njenim specifičnim crnim humorom, govori o ženi koja cijelu noć pleše sa šarmantnim strancem, da bi ujutro saznala da je to zapravo Adolf Hitler. Naslovna pjesma inspiraciju je izvukla iz romana Uliks Jamesa Joycea.[50] The Sensual World postat će njen najprodavaniji album u SAD-u, gdje je četiri godine nakon objavljivanja zaradio zlatni certifikat udruženja RIAA za 500.000 prodatih primjeraka. Na britanskoj listi albuma dosegao je drugo mjesto.[51] Još jedan singl s albuma, "This Woman's Work", prvobitno je napisan za film Ona ima bebu Johna Hughesa, a blago remiksana i prerađena verzija uvrštena je na ovaj album.[52] Godine 2005. ova pjesma je zauzela osmo mjesto na britanskoj listi digitalnih preuzimanja nakon što se pojavila u televizijskoj reklami za humanitarnu organizaciju NSPCC.[53]

Ne doživljavam sebe kao muzičarku. Prije kao spisateljicu, pretpostavljam. Klavir sviram samo kako bih pratila sopstveno pjevanje. Nikada ne bih mogla sjesti i čitati note. U najboljem slučaju, ja sam pratnja. Pretpostavljam da je najgora stvar frustracija sopstvenim mogućnostima. Kada niste u stanju da uradite tačno ono što želite.

– Kate Bush u intervjuu za časopis Q, 1993.[54]

Godine 1990. objavljen je boks-set pod nazivom This Woman's Work: Anthology 1978–1990, koji je uključivao sve njene dotadašnje albume sa originalnim omotima, kao i dva dodatna diska sa većinom B-strana njenih singlova snimljenih u periodu od 1978. do 1990. Godine 1991. Bush je snimila obradu pjesme "Rocket Man" Eltona Johna, koja je stigla do 12. mjesta na britanskoj listi singlova,[55] i do drugog mjesta u Australiji. Čitaoci lista The Observer su ovu numeru 2007. proglasili najboljom obradom svih vremena.[56] Kao B-strana singla poslužila je obrada još jedne Johnove pjesme, "Candle in the Wind".[57] Iste godine pojavila se u crnoj komediji Les Dogs, koju je za BBC snimila trupa The Comic Strip.[58] Bush je glumila mladu Angelu na vjenčanju smještenom u postapokaliptičnu Britaniju.

Njen sedmi studijski album, The Red Shoes, objavljen je u novembru 1993. Ovaj album joj je donio najvišu poziciju na američkim listama u karijeri, plasiravši se na 28. mjesto, iako je jedina pjesma sa albuma koja je ušla na američku listu singlova bila "Rubberband Girl" (88. mjesto u januaru 1994). U Velikoj Britaniji album je stigao do drugog mjesta, dok su singlovi "Rubberband Girl", "The Red Shoes", "Moments of Pleasure" i "And So Is Love" (na kojoj je gitaru svirao Eric Clapton) redom ušli u top 30. Bush je režirala i glumila u kratkom muzičkom filmu The Line, the Cross and the Curve, u kojem je korištena muzika s ovog albuma, a koji je bio inspirisan istoimenim filmom iz 1948. Film je objavljen na VHS-u u Velikoj Britaniji 1994, a zabilježio je i manji broj prikazivanja u kinima širom svijeta.[59][60]

Prvobitni plan je bio da se nakon objavljivanja albuma krene na prateću turneju, ali se od te ideje odustalo. Zbog toga je Bush namjerno snimala pjesme u živoj atmosferi, sa znatno manje studijske produkcije nego što je to bio slučaj sa njena prethodna tri albuma, što bi inače bilo previše komplikovano za reprodukciju na sceni.[61] Krajnji rezultat podijelio je njene obožavaoce; dok su neki žalili za kompleksnošću njenih ranijih kompozicija,[62] drugi su tvrdili da su pronašli novu dubinu u tekstovima i emocijama koje su pjesme prenosile.[63]

Tokom ovog perioda, Bush se suočila sa nizom ličnih gubitaka i porodičnih tragedija. Preminuo je gitarista Alan Murphy, koji je s njom počeo sarađivati još na turneji The Tour of Life 1979, a ubrzo je izgubila i majku Hannah, sa kojom je bila izuzetno bliska. Ljudima koje je izgubila odala je počast u baladi "Moments of Pleasure", iako je njena majka još uvijek bila živa u vrijeme kada je pjesma pisana i snimana. Bush je opisala kako je pjesmu pustila svojoj majci, kojoj je stih u kojem je citira: "Every old sock meets an old shoe" (Svaka stara čarapa pronađe staru cipelu) bio urnebesan, dodajući da njena majka "nije mogla prestati da se smije".[64]

1994–2006: Majčinstvo, pauza i Aerial

Nakon objavljivanja albuma The Red Shoes, Bush se povukla iz javnosti. Prvobitno je namjeravala uzeti samo jednu godinu pauze, ali uprkos tome što je radila na novom materijalu, prošlo je dvanaest godina prije objavljivanja njenog sljedećeg albuma. Njeno ime se povremeno pojavljivalo u medijima uz glasine o izlasku novog albuma. Štampa ju je često prikazivala kao ekscentričnu pustinjakinju, ponekad je upoređujući sa gospođicom Havisham iz romana Velika očekivanja Charlesa Dickensa. Godine 1998. Bush je rodila sina Alberta, poznatog kao "Bertie", u vezi s gitaristom Danom McIntoshom, kojeg je upoznala 1992. Godine 2001. uručena joj je nagrada Q Award za klasičnog autora pjesama. Sljedeće godine, 2002, dobila je nagradu Ivor Novello za izuzetan doprinos muzici, te je izvela pjesmu "Comfortably Numb" na koncertu Davida Gilmoura u dvorani Royal Festival Hall u Londonu.

Osmi studijski album Kate Bush, Aerial, objavljen je na dvostrukom CD-u i gramofonskoj ploči u novembru 2005. Najavni singl albuma, "King of the Mountain", premijerno je pušten na radiju BBC Radio 2 1. septembra 2005. Singl je ušao na britansku listu digitalnih preuzimanja na šesto mjesto, a kasnije je postao njen treći najuspješniji singl na zvaničnoj britanskoj listi u karijeri, dostigavši četvrto mjesto. Sam album Aerial debitovao je na britanskoj listi albuma na trećem, a na američkoj listi na 48. mjestu.

Aerial je, slično kao i Hounds of Love (1985), podijeljen na dva dijela, od kojih svaki ima svoju temu i atmosferu. Prvi disk, pod naslovom "A Sea of Honey", sadrži niz tematski nepovezanih pjesama, uključujući "King of the Mountain"; "Bertie", odulju njenom sinu u renesansnom stilu; te pjesmu "Joanni", zasnovanu na priči o Ivani Orleanskoj. U pjesmi "π", Bush pjeva 117 cifara broja Pi. Drugi disk, pod naslovom "A Sky of Honey", sastoji se od jedne neprekidne muzičke cjeline koja opisuje koncept prolaska 24 sata. Album Aerial donio je pjevačici dvije nominacije za nagradu Brit 2006, i to za najbolju britansku solo umjetnicu i za najbolji britanski album.

2007–2013: Fish People, Director's Cut i 50 Words for Snow

Godine 2007. od nje je zatraženo da napiše pjesmu za muzičku podlogu filma Zlatni kompas, koja bi se odnosila na glavnu junakinju Lyru Belacqu. Pjesma "Lyra" puštena je tokom odjavne špice filma, a stigla je do 187. mjesta na britanskoj listi singlova te je nominovana za nagradu Satelit Međunarodne novinarske akademije u kategoriji za najbolju originalnu pjesmu u igranom filmu. Prema riječima Dela Palmera, od Bush je zatraženo da komponuje pjesmu u veoma kratkom roku, pa je cijeli projekat završen za samo 10 dana.

U maju 2011, Bush je objavila album Director's Cut, koji se sastoji od 11 prerađenih pjesama sa albuma The Sensual World i The Red Shoes, snimljenih analognom umjesto digitalnom opremom. Sve pjesme sadrže nove glavne vokale, bubnjeve i instrumentaciju. Neke pjesme su transponovane u niži tonalitet kako bi se prilagodile njenom dubljem glasu. Tri pjesme, uključujući "This Woman's Work", potpuno su ponovo snimljene, često sa izmijenjenim tekstom na pojedinim mjestima. Bush je ovaj album opisala kao potpuno novi projekat, a ne kao običnu kolekciju remiksa. To je ujedno bio i prvi album objavljen za njenu novu izdavačku kuću Fish People, koja radi pod okriljem EMI Records. Pored standardnog CD izdanja, album je objavljen i kao dio boks-seta koji sadrži album The Sensual World i analogno remasterovani album The Red Shoes. Debitovao je na drugom mjestu britanske liste.

Njen deseti studijski album, 50 Words for Snow, objavljen je 21. novembra 2011. Na njemu se nalazi i duetska pjesma sa Eltonom Johnom, "Snowed in at Wheeler Street". Album sadrži sedam novih pjesama čija je radnja smještena "nasuprot kulisama snijega koji pada", sa ukupnim trajanjem od 65 minuta. Kompozicije su izgrađene oko nježnog, džeziranog klavira Kate Bush i bubnjeva Stevea Gadda, te koriste pjevane i govorene vokale. Kritičar časopisa Classic Rock Stephen Dalton opisao je album kao "prilagodljiv i eksperimentalan rad, sa savremenim kamernim pop zvukom utemeljenim na jasnom klaviru, minimalnim perkusijama i blagim dodirima elektronike... zvučnim pejzažima džez-roka koji se prepliću sa fragmentarnim naracijama izvedenim u širokom rasponu glasova". Na albumu se pojavljuje i basista Danny Thompson, dok u šestoj pjesmi, "50 Words for Snow", glumac Stephen Fry recituje spisak izmišljenih riječi koje opisuju snijeg.

Album 50 Words for Snow naišao je na opšte odobravanje muzičkih kritičara. Na veb-sajtu Metacritic, koji dodjeljuje normalizovanu ocjenu do 100 na osnovu recenzija glavnih kritičara, album je dobio prosječnu ocjenu 88 na osnovu 26 recenzija, što ukazuje na "univerzalno priznanje". Na dodjeli nagrada "Brit" 2012. nominovana je u kategoriji za najbolju britansku umjetnicu, dok je album osvojio nagradu za najbolji album na ceremoniji South Bank Sky Arts Awards, a bio je nominovan i za najbolji album na dodjeli nagrada "Ivor Novello".

Bush je odbila poziv da nastupi na ceremoniji zatvaranja Ljetnih olimpijskih igara 2012. u Londonu. Umjesto toga, tokom ceremonije pušten je novi vokalni remiks njenog singla "Running Up That Hill" iz 1985. Godine 2013. postala je jedina umjetnica koja je uspjela imati albume u prvih pet mjesta britanske liste u pet uzastopnih decenija.

2014–2021: Before the Dawn i remasterovani katalog

Kate Bush tokom nastupa u okviru koncertne rezidencije Before the Dawn u Londonu, septembar 2014.

U martu 2014, Bush je najavila svoje prve koncerte uživo nakon nekoliko decenija: Before the Dawn, koncertnu rezidenciju od 22 večeri u Londonu, koja je trajala od 26. augusta do 1. oktobra 2014. u dvorani Hammersmith Apollo. Ulaznice su rasprodate u roku od 15 minuta, a koncerti su dobili izuzetne pohvale kritike. Koncertni album, naslovljen Before the Dawn, objavljen je 25. novembra 2016. Podstaknuta medijskom pažnjom oko ovih koncerata, Bush je postala prva umjetnica koja je istovremeno imala osam albuma na britanskoj listi Top 40, što ju je stavilo na treće mjesto svih vremena po broju istovremenih albuma na toj listi (ispred nje su jedino Elvis Presley sa 12 albuma nakon smrti 1977. i The Beatles sa 11 albuma 2009). Ukupno je imala 11 albuma među prvih 50.

U zvaničnoj izjavi, Bush je navela:

Pripremanje ovog šoua bilo je nesvakidašnje iskustvo. Bilo je tu ogromno mnogo rada, ali i zabave, i velika je privilegija raditi sa tako nevjerovatno talentovanim timom. Ovo je zvučni dokument. Nadam se da može opstati samostalno kao muzičko djelo i da u njemu mogu uživati kako ljudi koji nisu znali ništa o koncertima, tako i oni koji su bili tamo. Nikada nisam očekivala ovako preplavljujuću reakciju publike, koja je svake večeri punila dvoranu životom i uzbuđenjem. Oni se nalaze u svakom taktu snimljene muzike. Čak i kada ih ne čujete, možete ih osjetiti.

– Kate Bush povodom objavljivanja albuma uživo

Dana 6. decembra 2018, Bush je objavila svoju prvu knjigu pod naslovom How to Be Invisible, koja predstavlja zbirku njenih tekstova pjesama. U novembru iste godine, objavila je dva boks-seta sa remasterovanim verzijama svojih studijskih albuma. Vokali Rolfa Harrisa, koji je 2014. osuđen za više seksualnih delikata, zamijenjeni su novim verzijama koje je otjevao njen sin Bertie. Kompilacija rijetkih pjesama, obrada i remiksa iz ovih boks-setova, pod nazivom The Other Sides, objavljena je 8. marta 2019, a uključivala je i prethodno neobjavljenu pjesmu "Humming" iz 1975. U septembru 2019, u Francuskoj je objavila limitirano promotivno singl-izdanje pjesama "Ne t'enfuis pas" / "Un baiser d'enfant" na gramofonskoj ploči.

U septembru 2020, Bush je postala počasni član (Fellow) Akademije Ivor Novello (The Ivors Academy), vodećeg nezavisnog profesionalnog udruženja tekstopisaca i kompozitora u Velikoj Britaniji. Povodom njenog prijema, pjevačica Annie Lennox izjavila je: "Ona je vizionar i ikona koja je ostavila sopstveni magični pečat na duh vremena britanskog kulturnog pejzaža."

2022–danas: Ponovni uspon i priznanja

Singl Kate Bush iz 1985, "Running Up That Hill", stekao je ogromnu novu popularnost u maju 2022. nakon što je uvršten u radnju četvrte sezone Netflixove serije Stranger Things. Pjesma je ubrzo postala najslušanija numera na platformi Spotify u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Irskoj, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, kao i na globalnom nivou. Glumica Winona Ryder, koja u seriji tumači lik Joyce Byers, izjavila je da se godinama zalagala za uvrštavanje ove pjesme u seriju: "Opsjednuta sam njom još od djetinjstva. Također, posljednjih sedam godina na snimanju stalno ostavljam tragove noseći majice s likom Kate Bush." Prema pisanju lista The Guardian, pjesma je postala naročito popularna među pripadnicima generacije Z, koji nisu bili ni rođeni kada je pjesma prvobitno objavljena, te se pojavila u brojnim videozapisima na društvenoj mreži TikTok. Bush je tim povodom objavila izjavu u kojoj je pohvalila seriju i istakla da je ovaj ponovni uspon pjesme "zaista uzbudljiv".

Dana 10. juna 2022. godine, pjesma "Running Up That Hill" plasirala se na drugo mjesto britanske liste singlova, čime je nadmašila svoju prvobitnu najvišu poziciju (treće mjesto iz 1985). Bila je to najpopularnija pjesma sedmice u Velikoj Britaniji, ispred singla "As It Was" Harryja Stylesa, ali zbog postojećeg pravila top-liste starije pjesme koje se strimuju bivaju penalizovane pri bodovanju. Nadzorni odbor zvanične top-liste ubrzo je reagovao i napravio izuzetak za ovu pjesmu, ukidajući pravilo "ubrzanog odnosa grafikona" (accelerated chart ratio) zbog njenog kontinuiranog prodajnog rasta.

Nakon toga, 17. juna, pjesma je zvanično izbila na prvo mjesto u Velikoj Britaniji, postavši tako drugi singl Kate Bush koji je dosegao sam vrh britanske liste. Pjesma je usput oborila tri historijska rekorda na britanskim top-listama. Sa razmakom od 44 godine od njenog prethodnog broja jedan (singla "Wuthering Heights" iz 1978), Bush je nadmašila rekord Toma Jonesa, koji je na novi broj jedan čekao 42 godine. Također, zamijenila je Cher na mjestu najstarije solo umjetnice na vrhu britanske liste singlova, postigavši ovaj uspjeh sa 63 godine i 11 mjeseci. Pored toga, Bush je ostvarila i rekord za singl kojem je trebalo najviše vremena da stigne do prvog mjesta, nadmašivši za godinu dana prethodni rekord koji je držala pjesma "Last Christmas" grupe Wham!.[65]

Dana 11. juna 2022, "Running Up That Hill" je ponovo ušla na američku listu Billboard Hot 100 i to na osmo mjesto, čime je nadmašila svoj vrhunac iz 1985. kada je bila na 30. mjestu, te je postala prvi top 10 hit za Kate Bush u Sjedinjenim Američkim Državama.[66] Sljedeće sedmice pjesma se popela na četvrto mjesto u SAD-u,[67] dok je 25. jula dostigla treću poziciju.[68] Njen matični album, Hounds of Love, također je zabilježio novi vrhunac u Americi plasiravši se na 12. mjesto.[69] Pjesma je zauzela prvo mjesto i na australijskoj listi ARIA Charts, postavši njen drugi broj jedan singl u toj zemlji.[70] U Francuskoj je "Running Up That Hill" nadmašila svoju prvobitnu 24. poziciju i plasirala se na treće mjesto.[71] Album Hounds of Love je zabilježio skok popularnosti na različitim listama, pa je tako stigao do prvog mjesta na Billboardovoj listi "Top Alternative Albums", što je bio prvi put u karijeri Kate Bush da ima album na samom vrhu neke američke top-liste.[72] Dana 10. juna, kompilacijski album The Whole Story skočio je sa 76. na 19. mjesto na britanskoj listi albuma,[73] dostigavši sedmicu dana kasnije 17. poziciju.[74] Izdavačka kuća Rhino Entertainment je u septembru 2022. objavila limitirano izdanje singla na CD-u, što je bilo prvi put da je ova pjesma izdata u tom formatu.[75] Iste godine, igrani film Čovjek zvan Otto (A Man Called Otto) uvrstio je u svoju muzičku podlogu pjesmu "This Woman's Work" sa njenog albuma The Sensual World.[76] U maju 2023, ista pjesma se pojavila i u Netflixovom filmu The Mother, što je ponovo pokrenulo nagli skok u prodaji i strimingu ove numere.[77]

Na rang-listi "200 najboljih pjevača svih vremena" časopisa Rolling Stone, objavljenoj 1. januara 2023, Bush je zauzela 60. mjesto.[78] Dana 22. februara 2023, najavila je da njena izdavačka kuća Fish People prelazi kod novog distributerskog partnera, kompanije The state51 Conspiracy.[79] Nova kuća je preuzela globalnu distribuciju njenih izdanja objavljenih nakon 1980. (počevši od albuma The Dreaming), kao i kompletnog kataloga isključivo za tržište SAD-a. Ovaj poslovni potez rezultirao je i pokretanjem novih nezavisnih (indie) fizičkih reizdanja njenih albuma.[80]

Nakon što je bila nominovana 2018, 2021. i 2022, Bush je zvanično primljena u Dvoranu slavnih rokenrola (Rock and Roll Hall of Fame) 2023. godine, ali nije prisustvovala samoj ceremoniji.[81][82] U Dvoranu slavnih uveo ju je reper Big Boi iz dueta OutKast, njen dugogodišnji obožavalac.[83] U svom svečanom govoru, Big Boi je istakao: "Ono što najviše volim kod Katenine muzike jeste to što nikada ne znam kakav ću zvuk čuti u sljedećem trenutku. Ona potpuno ignoriše bilo šta što liči na šablon ili formulu i umjesto toga radi tačno ono što želi, baš kao i ja. Izaziva me kao slušaoca, širi moje vidike i moj um. Bez obzira na to koliko puta se vratim albumima kao što su The Dreaming ili 50 Words for Snow, oni uvijek zvuče svježe i iznova me iznenađuju. Pune mi glavu idejama i pomjeraju granice onoga što smatram da se muzikom može postići."[83]

U februaru 2024. saopšteno je da je Bush izabrana za ambasadorku manifestacije Dan prodavnica ploča (Record Store Day) u Velikoj Britaniji za tu godinu. Tim povodom, njen otkazani singl iz 1993, "Eat the Music", ponovo je izdat na 10-inčnoj gramofonskoj ploči.[84] U zvaničnoj izjavi, Bush je navela:

Zar nije sjajno vidjeti kako je ponovni uspon vinila potpuno zatekao muzičku industriju? Oni su već odlučili da ostave gramofonske ploče daleko u prošlosti, ali čini se da se ne slažu svi s tim! Sviđa mi se to [...] Na isti način na koji neki ljudi vole čitati knjigu na Kindleu, ali ujedno žele imati i knjigu kao fizički predmet, mnogi ljudi vole kombinaciju vinila i striminga. Oba formata imaju potpuno drugačiju privlačnost. Album na vinilu je predivna stvar, kojoj vizuelna umjetnost na velikom omotu daje snažan identitet. Postoji mnogo ličnija veza s umjetnikom i njegovim radom. Dodatna prednost vinila je ta što podstiče ljude da zapravo slušaju cijele albume. To je umjetnička forma za koju sam oduvijek smatrala da se može cijeniti na jedan sasvim jedinstven način. Nadam se da ćete se ove godine fantastično provesti na ovom veoma važnom događaju i proslaviti muziku koja je specijalno objavljena za vas.

– Kate Bush povodom proglašenja za ambasadorku Dana prodavnica ploča 2024.

Dana 25. oktobra 2024, Bush je objavila kratki animirani film pod naslovom Little Shrew, kreiran s ciljem podrške humanitarnoj organizaciji War Child. Muzičku podlogu filma čini skraćena radio-verzija pjesme "Snowflake" sa albuma 50 Words for Snow. U pratećem intervjuu za BBC povodom promocije filma, Bush je otkrila da je "veoma nestrpljiva da počne raditi na novom albumu kada završi sa ovim projektom. Imam mnogo ideja i zaista se radujem povratku u taj kreativni prostor, prošlo je mnogo vremena."[85]

U novembru 2024, Bush je dobila dvije nominacije na 67. dodjeli nagrada Grammy u kategorijama za najbolji grafički dizajn pakovanja (Best Recording Package) i najbolje boks-set ili specijalno limitirano pakovanje (Best Boxed or Special Limited Edition Package) za nova izdanja albuma Hounds of Love, što su bile njene prve nominacije za ovu nagradu još od 1996.[86]

Također, Bush je bila jedna od više od hiljadu muzičara koji su podržali album tišine objavljen 25. februara 2025. pod nazivom Is This What We Want?, izdat u znak protesta protiv korišćenja autorskih muzičkih djela bez licence za treniranje vještačke inteligencije.[87] Ovaj album je debitovao na 38. mjestu britanske liste digitalnih preuzimanja.[88] Dana 26. juna 2025. najavljeno je da će se njen animirani film Little Shrew ekskluzivno prikazivati u kinima širom Velike Britanije kao uvod prije projekcija njemačkog historijskog filma o pokretu otpora iz Drugog svjetskog rata, Od Hilde, s ljubavlju (From Hilde, With Love).[89] Nešto kasnije, 22. septembra 2025, objavljeno je da će kompilacija Best of the Other Sides - dorađena i izmijenjena verzija izdanja The Other Sides iz 2018 - biti puštena u digitalnu prodaju 26. septembra, dok su fizička izdanja na CD-u i vinilu izašla 31. oktobra 2025;[90] digitalno izdanje je debitovalo na 16. mjestu britanske liste digitalnih albuma.[91]

Lični život

Bush i gitarista Danny McIntosh imaju sina Alberta McIntosha, poznatog kao Bertie, koji je rođen 1998.[92][93] Od kasnih 1970-ih do ranih 1990-ih, Bush je bila u vezi s basistom i ton-majstorom Delom Palmerom.[94]

Bush je nekada živjela u Elthamu u jugoistočnom Londonu.[95] Tokom 1990-ih preselila se u rezidenciju pored kanala u Sulhamsteadu (Berkshire), a 2004. kupila je i drugu kuću u Devonu.[96] Bush je vegetarijanka.[97][98] Odgojena je kao rimokatolikinja. Godine 1999. izjavila je:

Nikada ne bih rekla da sam stroga sljedbenica rimokatoličke vjere, ali tu je prisutno mnogo slika; moraju biti, jer su tako upečatljive. To su tako moćne, lijepe i strastvene slike! U rimokatolicizmu ima mnogo patnje. Mislim da ne tražim nužno religiju, već načine koji bi mi pomogli da steknem više razumijevanja, postanem potpunija i sretnija osoba... Ali zaista mislim da još nisam pronašla svoje pravo mjesto.

– [11]

Vremenski razmaci između njenih albuma dovodili su do glasina o njenom zdravlju i izgledu.[99][100] Godine 2011. izjavila je za BBC Radio 4 da joj količina vremena između albuma stvara stres: "Veoma je frustrirajuće što rad na albumima traje ovoliko dugo... Voljela bih da nema tako velikih pauza između njih." U istom intervjuu je demantovala da je perfekcionista, rekavši: "Mislim da je važno da stvari imaju mane... To je ono što umjetničko djelo ponekad čini zanimljivim - onaj dio koji je pogrešan ili greška koju ste napravili, a koja vas je odvela do ideje do koje inače nikada ne biste došli." Tom prilikom je ponovo naglasila da joj je porodični život na prvom mjestu.[101]

Njen sin Bertie učestvovao je u njenoj koncertnoj rezidenciji "Before the Dawn" 2014. Njen nećak Raven Bush bio je violinista u engleskoj indie rok grupi Syd Arthur.[102]

Politički stavovi

Pojedine pjesme Kate Bush sadrže reference na političke i društvene teme, uključujući "Breathing", koja govori o strahu od nuklearnog rata, i "Army Dreamers", koja preispituje tugu majki koje izgube djecu tokom služenja vojnog roka u ratu.[103] U intervjuu iz 1985. za emisiju The NewMusic, Bush je navela: "Nikada nisam osjećala da pišem s političke tačke gledišta; uvijek je u pitanju emotivna tačka gledišta koja se, eto, igrom slučaja možda bavi nekom političkom situacijom."[104]

Tokom kampanje za opšte izbore u Ujedinjenom Kraljevstvu 197, Bush, koja je u to vrijeme bila na koncertnoj turneji po Velikoj Britaniji, fotografisala se zajedno s laburističkim premijerom Jamesom Callaghanom.[105] Kada su je u intervjuu za časopis Hot Press 1985. pitali o njenim političkim uvjerenjima, Bush je odgovorila da ne želi javno govoriti o tome za koga glasa i dodala: "Uopšte ne smatram da razmišljam politički. Ja zapravo i ne razumijem politiku."[104]

Za epizodu GLC: The Carnage Continues... u okviru humorističnog serijala The Comic Strip Presents..., napisala je, producirala i otpjevala naslovnu pjesmu "Ken". Pjesma predstavlja satirični osvrt na to kako Holivud glamurizuje i fikcionalizuje političke ličnosti, u ovom slučaju Kena Livingstonea, bivšeg lidera Savjeta šireg Londona (Greater London Council), dok su tekst i muzika parodirali temu iz filma Shaft.[106][107]

Kanadski informativni magazin Maclean's objavio je 2016. intervju u kojem su pjevačicu pitali o tome što se ljudi plaše žena na pozicijama političke moći. Bush je skrenula pažnju na to da Velika Britanija, za razliku od SAD-a, ima premijerku, Theresa May, koja je na tu funkciju stupila nekoliko mjeseci ranije. U intervjuu su navedene njene riječi: "Zapravo mi se veoma sviđa i mislim da je divna. Smatram da je to najbolja stvar koja nam se desila u posljednje vrijeme... Sjajno je imati ženu na čelu države. Veoma je razumna i mislim da je to dobra stvar u ovom trenutku."[108] Bush je 2019. na svojoj veb-stranici objavila pojašnjenje u kojem je navela da nije pristalica Konzervativne partije, da je smatrala kako May predstavlja pomak nabolje u odnosu na prethodnog premijera, te da joj je namjera bila isključivo da stane u odbranu žena na pozicijama moći.[109]

U aprilu 2021, Bush je bila jedna od 156 potpisnika otvorenog pisma upućenog premijeru Borisu Johnsonu, u kojem se pozivalo na izmjenu Zakona o autorskim pravima, dizajnu i patentima iz 1988. kako bi se isplate tantijema od striminga približile iznosima koji se plaćaju za radijsko emitovanje.[110] U decembru 2022, u svojoj godišnjoj božićnoj poruci, Bush je izrazila solidarnost sa medicinskim sestrama koje su stupile u štrajk, navodeći da medicinsko osoblje Nacionalne zdravstvene službe (NHS) treba "cijeniti i njegovati".[111]

Umjetničko stvaralaštvo

Muzički stil i glas

Kate Bush je koristila sempler Fairlight CMI.

Muzička estetika Kate Bush je eklektična; ona koristi različite uticaje i spaja nespojive stilove, često unutar jedne pjesme ili tokom cijelog albuma.[112] Simon Reynolds iz časopisa The Guardian nazvao je Bush "kraljicom art-popa",[113] a njen rad je takođe opisivan kao art rok,[112][114] barokni pop,[115] avant-pop,[116][117] progresivni pop,[118][119] i post-progresivni muzički stil.[120] Ben Myers iz magazina Prog opisao je Bush kao "prvu prog rok pop zvijezdu i prvu pop prog rok zvijezdu" čija su "historija karijere i saradnje neraskidivo povezani s progresivnim rokom, a njen evoluirajući izraz ima mnogo više zajedničkog s tim žanrom nego s pop svijetom u kojem se prvobitno našla."[121] Svrstavana je u grupu s drugim "umjetnički nastrojenim britanskim pop-rok muzičarima iz 1970-ih i 1980-ih" kao što su Roxy Music i Peter Gabriel.[122] Čak i u svojim najranijim radovima, gdje je klavir bio primarni instrument, spajala je različite uticaje, oslanjajući se na klasičnu muziku, glem rok,[113] te širok spektar etno i folk izvora. Ovaj pristup zadržala je tokom čitave karijere. Do albuma Never for Ever, Bush je počela istaknuto koristiti sintisajzer Fairlight CMI, što joj je omogućilo da sempluje i manipuliše zvucima, značajno proširujući svoju zvučnu paletu.[123]

Kate Bush ima vokalni raspon soprana.[124] Njen vokal sadrži elemente britanskog, anglo-irskog i, najistaknutije, južnoengleskog naglaska, a upotrebom muzičkih instrumenata iz različitih perioda i kultura, njena muzika se oduvijek razlikovala od američkih pop normi.[125] Kritičari često koriste izraz "nadrealno" kako bi opisali njeno stvaralaštvo.[126] Njene pjesme istražuju melodramatični emocionalni i muzički nadrealizam koji izmiče jednostavnoj kategorizaciji.[127] Primijećeno je da su čak i njene najveselije kompozicije često prožete tonovima melanhonije i obrnuto.[128]

Pisanje pjesama i uticaji

U svojim tekstovima Bush često koristi historijske ili književne reference. To je najbolje utjelovljeno u njenom debitantskom singlu "Wuthering Heights", koji se temelji na istoimenom romanu Emily Brontë. Sebe opisuje kao pripovjedača koji preuzima ulogu lika koji pjeva pjesmu, te odbacuje pokušaje drugih da njen rad posmatraju kao autobiografski.[101][125][129] Njeni tekstovi dotiču opskurne ili ezoterične teme, a časopis New Musical Express istakao je da se Bush u svom radu ne ustručava baviti osjetljivim i tabu temama.[130] Pjesma "The Kick Inside" zasnovana je na tradicionalnoj engleskoj narodnoj pjesmi (The Ballad of Lucy Wan) koja govori o incestuoznoj trudnoći i samoubistvu koje je uslijedilo.[131] "Kashka from Baghdad" govori o gej paru. U pjesmi "Them Heavy People" referiše se na G. I. Gurdjieffa, dok je pjesma "Cloudbusting" inspirisana autobiografijom Petera Reicha, A Book of Dreams, koja opisuje njegov odnos s ocem, Wilhelmom Reichom. Pjesma "Breathing" istražuje posljedice nuklearnog zagađenja iz perspektive fetusa.[132]

Ostali nemuzički izvori inspiracije za Bush uključuju horor filmove, koji su uticali na gotik rok prirodu njenih pjesama; na primjer, u pjesmi "Hounds of Love" iskoristila je zvučni isječak iz horor filma Night of the Demon iz 1957.[133] "The Infant Kiss" je pjesma o rastrojenoj ženi i njenoj fiksaciji na mladog dječaka o kojem se brine (inspirisana filmom Jacka Claytona The Innocents iz 1961, koji je snimljen prema noveli Henryja Jamesa Okretaj zavrtnja).[134][135] Naslov pjesme "Hammer Horror" potiče od horor filmova produkcijske kuće Hammer Film Productions, a priča pjesme inspirisana je filmom Man of a Thousand Faces (1957).[136] Njene pjesme povremeno kombinuju komediju i horor stvarajući crni humor, kao što je ubistvo trovanjem u "Coffee Homeground", majka alkoholičarka u "Ran Tan Waltz", i poletna pjesma "The Wedding List", inspirisana filmom Françoisa Truffauta iz 1967. (snimljenog po romanu Cornella Woolricha Nevjesta je bila u crnini) o ubistvu mladoženje i nevjestinoj osveti ubici.[137] Bush također navodi komediju kao značajan uticaj. Kao svoje favorite izdvojila je Woodyja Allena,[138] Monty Python,[139] serije Fawlty Towers[139] i The Young Ones.[99]

Nastupi uživo

Također pogledajte: The Tour of Life i Before the Dawn (koncertna rezidencija Kate Bush)
Ulaznice za koncerte Before the Dawn 2014. u dvorani Hammersmith Apollo u Londonu rasprodate su za 15 minuta.

Jedina turneja Kate Bush, The Tour of Life, trajala je šest sedmica u aprilu i maju 1979, obuhvativši Veliku Britaniju i kontinentalnu Evropu.[140] BBC je sugerisao da je prekinula s turnejama zbog straha od letenja ili zbog pogibije inženjera rasvjete Billa Duffielda, koji je nastradao u nesreći nakon probnog koncerta.[141] Bob Mercer, koji je potpisao ugovor s Kate Bush za izdavačku kuću EMI, izjavio je da je turneja bila "jednostavno prenaporna... Mislim da joj se dopalo, ali računica nije štimala... Na kraju nastupa moglo se vidjeti da je potpuno iscrpljena."[140] Bush je turneju opisala kao "izuzetno zabavnu", ali i "apsolutno iscrpljujuću".[141]

U istom periodu, Bush je nastupala u televizijskim emisijama, uključujući Top of the Pops u Velikoj Britaniji, Bio's Bahnhof u Njemačkoj i Saturday Night Live u Sjedinjenim Američkim Državama (gdje je izvela "The Man with the Child in His Eyes" uz pratnju Paula Shaffera na klaviru, a kasnije u programu i "Them Heavy People"), što je ostao njen jedini nastup uživo u toj zemlji.[142] BBC je 28. decembra 1979. emitovao emisiju Kate Bush Christmas Special.[143] U julu 1982, učestvovala je na prvom humanitarnom koncertu fondacije The Prince's Trust, pjevajući "The Wedding List" uz prateći bend koji su činili Pete Townshend, Phil Collins, Midge Ure, Mick Karn, Gary Brooker, Dave Formula i Peter Hope Evans. Ovaj nastup je kasnije objavljen na VHS-u, Laserdisc-u i CED disku. Godine 1986. nastupila je uživo na britanskom humanitarnom događaju Comic Relief, izvevši šaljivi duet s Rowanom Atkinsonom pod nazivom "Do Bears... ?", kao i pjesmu "Breathing".[144] U martu 1987, Bush je otpjevala "Running Up That Hill" na koncertu The Secret Policeman's Third Ball, a na sceni joj se pridružio David Gilmour.[145] S Gilmourom je ponovo nastupila 2002, pjevajući pjesmu grupe Pink Floyd "Comfortably Numb" u dvorani Royal Festival Hall u Londonu.[146]

Bush se vratila cjelovečernjim koncertima 2014. sa 22-dnevnom rezidencijom pod nazivom Before the Dawn, koja je trajala od 26. augusta do 1. oktobra u dvorani Hammersmith Apollo u Londonu.[147] Koncertni repertoar obuhvatao je većinu pjesama s albuma Hounds of Love (uključujući kompletnu stranu The Ninth Wave), veći dio albuma Aerial (uključujući stranu An Endless Sky of Honey uz novu pjesmu "Tawny Moon"), dvije pjesme s albuma The Red Shoes i jednu kompoziciju s albuma 50 Words for Snow.[148]

Tehničke inovacije

Kate Bush je prva muzičarka za čije je potrebe napravljen naglavni komplet s bežičnim mikrofonom za upotrebu na koncertima.[149] Za svoju turneju The Tour of Life 1979, koristila je kompaktni mikrofon spojen s improvizovanom konstrukcijom napravljenom od žičanih vješalica za odjeću, kako ne bi morala držati klasični mikrofon u ruci. Slobodne ruke omogućile su joj da na sceni izvodi uvježbanu koreografiju ekspresionističkog plesa i istovremeno pjeva. Njenu ideju su kasnije preuzeli i drugi izvođači, poput Madonne i Petera Gabriela.[150]

Saradnje

Bush je pjevala prateće vokale na dva albuma Petera Gabriela, uključujući hitove "Games Without Frontiers", "Don't Give Up" i pjesmu "No Self-Control".[151] Gabriel je gostovao u njenom televizijskom specijalu iz 1979, gdje su u duetu otpjevali pjesmu Roya Harpera "Another Day".[152] Pjevala je na dvije Harperove numere: "You", na njegovom albumu The Unknown Soldier (1980) i "Once", na istoimenom albumu iz 1990. Također je gostovala na naslovnoj pjesmi albuma The Seer (1986) grupe Big Country, pjesmi "Sister and Brother" Midgea Urea s njegovog albuma Answers to Nothing (1988), singlu "The King Is Dead" (1987) grupe Go West, te na dvije pjesme s Princeom - "Why Should I Love You?" s njenog albuma The Red Shoes (1993) i "My Computer" s Princeovog albuma Emancipation (1996).[153] Godine 1987. otpjevala je dionicu na humanitarnom singlu "Let It Be" (obrada pjesme grupe The Beatles) u sklopu projekta Ferry Aid.[154]

Godine 1990. producirala je pjesmu "Kimiad" za album Again bretonskog muzičara Alana Stivella, što je do danas jedini put da je producirala rad drugog umjetnika. Stivell je prethodno gostovao na njenom albumu The Sensual World. Godine 1991. snimila je obradu pjesme Eltona Johna "Rocket Man" iz 1972. za počasni album Two Rooms: Celebrating the Songs of Elton John & Bernie Taupin. Njena verzija je 2007. dobila nagradu čitalaca lista The Observer za najbolju obradu svih vremena.[155] Elton John je ponovo sarađivao s njom 2011. na pjesmi "Snowed in at Wheeler Street" za njen album 50 Words for Snow. Godine 1994. obradila je pjesmu Georgea Gershwina "The Man I Love" za album The Glory of Gershwin.[156] Dvije godine kasnije, doprinijela je kompilacijskom projektu Common Ground: The Voices of Modern Irish Music izvedbom irske tradicionalne pjesme "Mná na hÉireann" ("Žene Irske"), koju je otpjevala na irskom jeziku, naučivši tekst fonetski.[157]

Među muzičarima koji su doprinijeli njenim autorskim albumima nalaze se Elton John, Eric Clapton, Jeff Beck, David Gilmour, Roy Harper, Nigel Kennedy, Gary Brooker, Danny Thompson i Prince.[158] Bush je otpjevala i prateće vokale za numeru "Wouldn't Change a Thing" Lionela Azulaya (bubnjara prvobitne postave koja je kasnije postala KT Bush Band), snimljenu tokom 1990-ih. Pjesmu je miksao i producirao Del Palmer, a objavljena je na Azulajevom albumu Out of the Ashes.[159] Odbila je molbu pop dueta Erasure da im producira album jer je, prema riječima Vincea Clarkea, "osjećala da to nije njeno područje djelovanja".[160]

Značajnu saradnju ostvarila je i s bugarskim narodnim ansamblom Trio Bulgarka. One su pjevale prateće vokale na pjesmama "Deeper Understanding", "Never Be Mine"[161] i "Rocket's Tail" s njenog albuma The Sensual World. Ansambl se pojavljuje i na albumu The Red Shoes u numerama "You're The One", "The Song of Solomon" i "Why Should I Love You". Bush je izjavila da ju je tri godine prije snimanja albuma s radom ove grupe upoznao njen brat Paddy, koji se aktivno zanima za tradicionalnu svjetsku muziku.[162]

Naslijeđe

Obožavatelji na događaju Most Wuthering Heights Day Ever u Melburnu, Australija, 2016.
Obožavatelji Kate Bush na manifestaciji The Most Wuthering Heights Day Ever u Melburnu (Australija) 2016. godine

Prema riječima Alexisa Petridisa iz časopisa The Guardian, uticaj i sjenka Kate Bush "toliko su veliki da kad god se pojavi neka kantautorka koja je iole neobična, samo je pitanje vremena kada će neko, opravdano ili ne, spomenuti nju."[163]

Muzičari koji su istakli uticaj Kate Bush na svoj rad uključuju umjetnike kao što su Björk,[164] Alanis Morissette,[165] Nigel Godrich,[166] Florence Welch, Fever Ray,[167] Big Boi,[168] Regina Spektor,[169] Teddy Sinclair,[170] Fiona Apple,[171] Imogen Heap,[172] Sharon Van Etten,[173] Ellie Goulding,[174] Kyros,[175] Aisles,[176] PinkPantheress,[177] FKA Twigs,[178] Neil Hannon (iz sastava The Divine Comedy),[179] Grimes,[180] Solange Knowles,[181] Julia Holter,[182] Angel Olsen,[183] Halsey,[184] Tupac Shakur,[185][186] Robyn,[187] Caroline Polachek,[188][189] Chappell Roan[190] i Aimee Osbourne.[191]

Budući da je donijela hrabru odluku nakon samo šest sedmica na turneji 1979. da više neće nastupati uživo, a ipak nastavila biti pokretačka snaga inventivnog avant-popa narednih 15 godina - te sporadično prisutna 'izvan radara' od tada -Bush je postavila temelje za autonomnog umjetnika koji stvara remek-djela isključivo sopstvenim tempom i pod sopstvenim uslovima. Kate Bush je definitivan primjer muzičara koji dopušta da rad teče kroz njen život, umjesto da ugurava život u prostore između svog rada.

– Mark Beaumont za časopis NME, jul 2018.[192]

Godine 2015, Adele je izjavila da je izlazak njenog trećeg studijskog albuma 25 bio inspirisan povratkom Kate Bush na scenu 2014.[193] Nerina Pallot je dobila inspiraciju da postane kantautorka nakon što je gledala Bush kako izvodi pjesmu "This Woman's Work" u emisiji Wogan.[194] The Guardian je opisao Bush kao "rani uzor" za pjevačicu Dido.[195] Australijska kantautorka Sia opisala je Bush kao jednog od "čudnih" umjetnika uz koje je "odrasla", pored Adama Anta, Boya Georgea i Cyndi Lauper.[196] k.d. lang je navela Bush kao jednog od izvođača koje je slušala kada je počinjala pisati pjesme.[197] Jack Antonoff je opisao Bush kao umjetnicu koju redovno sluša dok piše muziku.[198] Andy Bell je istakao da je Bush imala "veliki uticaj na mnoge pjesme sa albuma grupe Erasure.[199] Kada su pjevačicu Little Boots pitali o producentkinjama ili kantautorkama koje su je inspirisale, izdvojila je Bush zbog "toga koliko se posvećivalo studijskom radu, jednako kao i samom nastupu."[200] Kate Nash je opisala rad Kate Bush kao "zaista nevjerovatan i inspirativan",[201] dok ju je muzičarka Bat for Lashes nazvala "pravom inspiracijom".[202] Sastav Tegan and Sara naveo je Bush kao "ogroman uticaj" tokom njihovog odrastanja u 1980-im,[203] a Sky Ferreira ju je izdvojila kada su je pitali o njenim "primarnim uticajima" iz te dekade.[204] Rosalía je spomenula Bush kao jednu od umjetnica koje su utrle put uspjehu muzičarkama poput nje.[205] Beverley Craven je priznala da je na početku svoje karijere "pokušavala zvučati kao Kate Bush",[206] dok je Tim Bowness iz projekta No-Man naveo Bush kao jedan od svojih ranih uzora.[207]

Elton John je istakao da mu je duet s njom i Peterom Gabrielom ("Don't Give Up") pomogao da prođe kroz proces odvikavanja i postane trijezan, posebno izdvajajući stihove koje pjeva Bush. Izjavio je: "Ona [Bush] je odigrala veliku ulogu u mom ponovnom rođenju."[208] Nakon zajedničkog snimanja 2011, John je pohvalio njen talenat riječima: "Tako sam ponosan što sam se našao na ploči Kate Bush; ona je oduvijek koračala u svom ritmu. Bila je revolucionarna - na neki način ženski ekvivalent Freddieja Mercuryja. Sjećam se da je Boy George na jednom događaju uzviknuo: 'O moj Bože, je li to Kate Bush?', a ja sam mu odgovorio: 'Da, to je ona!'"[209]

Bush je bila jedna od pjevačica kojima se Prince javno zahvalio u napomenama na svom albumu Diamonds and Pearls iz 1991.[210] Kirk Hammett iz benda Metallica uvrstio je Bush među uticaje na njihov kultni album Master of Puppets.[211] Prema jednoj neautorizovanoj biografiji, Courtney Love iz grupe Hole intenzivno je slušala njenu muziku tokom svojih tinejdžerskih godina.[212] Tricky (iz grupe Massive Attack) napisao je esej o njenom albumu The Kick Inside, navodeći: "Njena muzika mi je oduvijek zvučala kao zemlja snova... Ne vjerujem u Boga, ali da vjerujem, njena muzika bi bila moja Biblija".[213] John Lydon (poznatiji kao Johnny Rotten iz Sex Pistolsa) opisao je njen umjetnički rad kao "ljepotu izvan svih granica vjerovanja."[214] Rotten je svojevremeno napisao pjesmu za nju pod nazivom "Bird in Hand" (koja se bavila eksploatacijom papagaja), ali ju je Bush odbila.[215] Muzička televizijska mreža VH1 pozicionirala je Bush na 46. mjesto liste 100 najvećih žena u rokenrolu 1999.[216]

Marianne Faithfull je izjavila da bi se vokalni raspon Kate Bush od četiri oktave trebao smatrati "nacionalnim blagom" Velike Britanije: "Moj omiljeni instrument na cijelom svijetu je ljudski ženski glas, a Kate Bush je jedan od razloga za to. Njen glas je, bez sumnje, Stradivarius, primijetila je Faithfull.[217] Enya je iznijela slične pohvale, ističući: "Kada pomislite na Kate Bush, pomislite na njenu muziku, a ne na novinske naslove."[218] Rufus Wainwright uvrstio je Bush među svojih deset najvećih gej ikona.[219] Izvan okvira muzičke industrije, Bush predstavlja trajnu inspiraciju za brojne modne kreatore, uključujući Husseina Chalayana.[220] Godine 1998, jedan asteroid je zvanično nazvan po njoj (27052 Katebush).[221][222]

U 2019, francuski muzički producent Pone, koji je potpuno paralizovan uslijed amiotrofične lateralne skleroze, objavio je album Kate & Me, koji je u potpunosti kreiran korišćenjem semplova iz opusa Kate Bush.[223] Prema izvještaju časopisa The Guardian, to je bio "prvi album u historiji koji je u potpunosti produciran isključivo pomoću uređaja za praćenje pokreta očiju."[223] Pone je tom prilikom izjavio da smatra Bush najvećom umjetnicom u proteklih 40 godina.[224] On je ponovio ovo kreativno iskustvo u junu 2021. izdavanjem humanitarnog EP-ja Listen And Donate, koji je takođe bio zasnovan na njenim semplovima, s ciljem prikupljanja sredstava za udruženje Trakadom koje pomaže teškim pacijentima na kućnom liječenju.[225]

Tokom intervjua za časopis Grazia 2020, tadašnji britanski premijer Boris Johnson upitan je da imenuje pet najuticajnijih žena u svom životu. Johnson je, nakon dužeg dvoumljenja između kraljice Elizabete II i Margaret Thatcher, na peto mjesto svoje liste postavio upravo Kate Bush.[226]

Pored njene muzike, njen ples je također naišao na visoke ocjene kritičara i pokazao se vrlo uticajnim, te je ostao duboko urezan u pop kulturu. Kritičari su istakli njenu „pionirsku sintezu muzike i pokreta“[227] i opisali njen rad kao „moderni ples u svom najsnažnijem obliku“.[228] Dobitnik prestižne plesne nagrade Prix Benois de la Danse, koreograf i plesač Sidi Larbi Cherkaoui, navodi njen ples kao formativni uticaj na svoj rad.[229] U okviru manifestacije The Most Wuthering Heights Day Ever, koja se redovno ponavlja, hiljade ljudi širom svijeta okupljaju se kako bi rekreirali njenu plesnu koreografiju iz spota za pjesmu „Wuthering Heights“ - i to vanjsku verziju spota u kojoj Bush pleše na vetrovitim vrištinama, ukrašena cvijećem i u lepršavoj crvenoj haljini.[230][231][232]

Nagrade i nominacije

Glavni članak: Spisak nagrada i nominacija Kate Bush

Do danas, Bush je tokom svoje karijere dobila 13 nominacija za nagradu BRIT Awards, a osvojila ju je jednom, i to 1987.

Diskografija

Glavni članak: Diskografija Kate Bush

Studio albumi

Turneje

Koncertne turneje
Koncertne rezidencije

Reference

  1. ↑ "Kate Bush – Never For Ever". Official Charts Company. Arhivirano s originala, 3. 4. 2015. Pristupljeno 13. 9. 2019. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "officialcharts.com" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  2. ↑ "Kate Bush – Brits Profile". Brit Awards. Arhivirano s originala, 9. 10. 2014. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "brits" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  3. ↑ Kruse, Holly (novembar 2000). "Kate Bush: Enigmatic chanteuse as pop pioneer". Soundscapes.info, Online Journal on Media Culture. 3. ISSN 1567-7745. Arhivirano s originala, 1. 1. 2009. Pristupljeno 31. 7. 2008, originally published in Tracking: Popular Music Studies. 1 (1). Spring 1988 Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "Soundscape" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  4. ↑ Brown, Mick (21. 9. 1979). "Show fuses music, theater". Wilmington Morning Star. Arhivirano s originala, 2. 12. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2020. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "Mercer" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  5. ↑ Williamson, Nigel (2. 10. 2005). "The Mighty Bush". Scotland on Sunday. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "MightyBush" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  6. ↑ "First artist to write every song on a million-selling album (female)". Guinness World Records (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 8. 9. 2017. Pristupljeno 8. 1. 2019. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "Guinness World Records" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  7. ↑ "Kate Bush in the UK singles charts". The Official Charts. Arhivirano s originala, 1. 1. 2011. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "The Official Charts" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  8. ↑ "Kate Bush". TheOfficialCharts.com. Arhivirano s originala, 1. 1. 2011. Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "OfficialCharts" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
  9. ^ "The BRITs 1987". Brit Awards. Arhivirano s originala, 17. 3. 2014. Pristupljeno 11. 4. 2015.
  10. ^ "New Year Honours 2013: At a glance". BBC News. 29. 12. 2012. Arhivirano s originala, 30. 7. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018.
  11. ^ "No. 60367". The London Gazette (Supplement). 29. 12. 2012. str. 7.
  12. ^ "Rock and Roll Hall of Fame 2023 Inductees". Rock and Roll Hall of Fame. Arhivirano s originala, 5. 5. 2023. Pristupljeno 3. 5. 2023.
  13. ^ Graeme Thomson (2012). Under the Ivy. Omnibus Press. ISBN 978-1-78038-146-6. Arhivirano s originala, 6. 2. 2022. Pristupljeno 2. 9. 2017.
  14. ^ a b Kate Bush and Hounds of Love, Ron Moy, Ashgate, 2007, p. 58
  15. ^ Sweeting, Adam (2. 10. 2005). "Kate Bush: Return of the recluse". The Independent. Arhivirano s originala, 21. 9. 2017. Pristupljeno 2. 9. 2017.
  16. ^ Jovanovic, Rob (2015). Kate Bush: The biography. Google Books: Little, Brown Book Group. str. Ch 2. ISBN 9780349411255.
  17. ^ "Kate Bush". Salon. Arhivirano s originala, 8. 8. 2007.
  18. ^ David Young (2. 12. 1978), "Haunting Kate Bush", NZ Listener
  19. ^ a b "Kate Bush @ Paradise Place – Q interview". Q. 2. 9. 1999. Arhivirano s originala 9. 12. 2012. Pristupljeno 30. 6. 2012.CS1 održavanje: unfit URL (link)
  20. ^ Hazard, Dave (2007). Born Fighter. London: John Blake Publishing. str. 114. ISBN 978-1-84454-480-6.
  21. ^ "Kate Bush Biography". AllMusic.
  22. ^ Van der Kiste, John (23. 3. 2021). Kate Bush : Song by Song. Fonthill Media. str. 104. ISBN 978-1781558249.
  23. ^ "The Rightful Heir?". Q. No. 48. septembar 1990.
  24. ^ Cowley, Jason (7. 2. 2005). "The Wow Factor". New Statesman. Arhivirano s originala, 14. 12. 2014. Pristupljeno 11. 12. 2014.
  25. ^ Rolling Stone magazine, 8 February 1990, pp 21–22: "The Sensual Woman" by Sheila Rogers.
  26. ^ "Kate Bush". EMI. Arhivirano s originala, 26. 2. 2012.
  27. ^ ravenhearst09 (7. 4. 2017). "David Gilmour talks about discovering Kate Bush". Arhivirano s originala, 28. 10. 2021. Pristupljeno 16. 10. 2019 – preko YouTube.
  28. ^ "Today's Style And Looks". Face & Figure. 1979.
  29. ^ Darius, A. (1984) The Adam Darius Method, page 236–240. Latonia. ISBN 0-9502707-2-5 Mime Centre Arhivirano 3. 9. 2009. na Wayback Machine
  30. ^ "Kate Bush in MP3". Q. septembar 2001.
  31. ^ Nicholson, Rebecca (19. 5. 2020). "The 100 greatest UK No 1s: No 14, Kate Bush – Wuthering Heights". The Guardian. Arhivirano s originala, 30. 6. 2022. Pristupljeno 14. 6. 2022.
  32. ^ "Kate Bush Biography". LyricSystem.com. Arhivirano s originala, 12. 10. 2007.
  33. ^ Lyrics booklets from Kate Bush's albums. EMI.
  34. ^ Rogers, Jude (12. 2. 2018). "Kate Bush's Wuthering Heights – from Emily Brontë to Alan Partridge". Financial Times. Arhivirano s originala, 30. 6. 2022. Pristupljeno 14. 11. 2019.
  35. ^ Kate Bush – Wuthering Heights – Official Music Video – Version 2, 2. 3. 2011, arhivirano s originala, 7. 2. 2017, pristupljeno 15. 2. 2020
  36. ^ "Awards Database". The Envelope. Arhivirano s originala, 30. 4. 2011. Pristupljeno 5. 1. 2022.
  37. ^ The Whole Story album lyrics booklet. EMI. 1986.
  38. ^ "Stand By Your Mantra". Classic Rock. 2004.
  39. ^ "Simon Drake – The Illusionist". magicweek.co.uk. 2000. Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 15. 3. 2011.
  40. ^ Badhorn, Philippe (februar 2006). "Interview in Rolling Stone (France)". Rolling Stone.
  41. ^ "Kate Bush Music Wuthering Heights Hounds of Love". Refinery29.com. 20. 10. 2013. Arhivirano s originala, 18. 10. 2015. Pristupljeno 28. 3. 2014.
  42. ^ "Kate Bush". UnderGroundOnline. Arhivirano s originala, 16. 6. 2011.
  43. ^ "Official Singles Chart Top 100". Official Charts Company. Arhivirano s originala, 3. 12. 2021. Pristupljeno 14. 6. 2022.
  44. ^ "Something from Kate, at last". The Age. Australia. 8. 10. 2005. Arhivirano s originala, 6. 11. 2012. Pristupljeno 21. 11. 2010.
  45. ^ Smash Hits magazine, reviews of The Dreaming (September 1982)
  46. ^ "the dreaming | full Official Chart History | Official Charts Company". OfficialCharts.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 4. 3. 2018. Pristupljeno 4. 3. 2018.
  47. ^ "British album certifications – Kate Bush – The Dreaming". British Phonographic Industry (Enter The Dreaming in the search field and then press Enter.). Arhivirano s originala, 24. 9. 2009. Pristupljeno 3. 3. 2018.
  48. ^ "Kate Bush The Dreaming Chart History". Billboard. Arhivirano s originala, 17. 11. 2021. Pristupljeno 18. 3. 2018.
  49. ^ "the dreaming | full Official Chart History | Official Charts Company". OfficialCharts.com. Arhivirano s originala, 18. 3. 2018. Pristupljeno 18. 3. 2018.
  50. ^ UK singles chart peak for "There Goes a Tenner": "UK Mix forums > Chart Histories page 78". ukmix.org. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 27. 8. 2015.
  51. ^ Simper, Paul (16. 10. 1982). "Dreamtime Is Over". Melody Maker.
  52. ^ Ellen, Barbara (2. 10. 2005). "Comeback Kate". The Observer. London. Arhivirano s originala, 13. 10. 2007. Pristupljeno 4. 4. 2007.
  53. ^ Fitzgerald Morris, Peter (1997). Hounds of Love lyrics booklet. EMI.
  54. ^ "The Story of... 'Running Up that Hill' by Kate Bush after Stranger Things resurgence". Smooth Radio. Arhivirano s originala, 21. 6. 2022. Pristupljeno 26. 6. 2022.
  55. ^ "Kate Bush radio interview". Rock Over London with Paul Cooke. 1985.
  56. ^ "Peter Gabriel: 'Kate Bush replaced Dolly Parton on "Don't Give Up"' NME 19 September 2011". NME. 19. 9. 2011. Arhivirano s originala, 30. 5. 2016. Pristupljeno 21. 4. 2020.
  57. ^ Hewitt, Ben (19. 1. 2019). "Kate Bush: The Sensual World". Pitchfork (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 1. 3. 2021. Pristupljeno 19. 7. 2019.
  58. ^ "Kate Bush's dream world". The Daily Telegraph. 26. 11. 1989. Arhivirano s originala, 21. 11. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2020.
  59. ^ "Kate Bush Biography". Starpulse.com. Arhivirano s originala, 26. 9. 2007.
  60. ^ Holmes, Linda (6. 8. 2009). "Five Great John Hughes Moments National Public Radio (United States) 6 August 2009". NPR. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2018.
  61. ^ "Eighties Kate Bush track goes Top 10 on download chart". Music Week. 24. 11. 2005. Arhivirano s originala, 17. 1. 2012. Pristupljeno 21. 11. 2010.
  62. ^ "Booze, fags, blokes and me". Q. decembar 1993.
  63. ^ "UK Top 40 Hit Database". EveryHit.com. Arhivirano s originala, 25. 10. 2015. Pristupljeno 15. 5. 2008.
  64. ^ "The top 50 greatest covers as voted by you". The Observer. Arhivirano s originala, 11. 11. 2007. Pristupljeno 26. 10. 2007.
  65. ^ Strong, Martin (1994). The Great Rock Discography. Canongate Books. str. 218. ISBN 1-84195-615-5.
  66. ^ "Kate Bush". Q. 1990.
  67. ^ Aizlewood, John (decembar 2001). "The Big Sleep". Q.
  68. ^ Mojo magazine, October 2005, p. 81
  69. ^ "Well red". Future Music. novembar 1993.
  70. ^ Gettelman, Parry (1993). "The Red Shoes review". The Orlando Sentinel.
  71. ^ "The Red Shoes review". Request. novembar 1993.
  72. ^ "Interview with Ken Bruce on Radio 2, 9 May 2011". BBC Radio 2. 9. 5. 2011. Arhivirano s originala, 27. 7. 2013. Pristupljeno 25. 5. 2011.
  73. ^ "Kate Bush's Running Up That Hill is Official Charts Number 1 Single: Singer becomes 3 x Official Charts Record Breaker with Stranger Things success". Official Charts Company. Arhivirano s originala, 17. 6. 2022. Pristupljeno 17. 6. 2022.
  74. ^ Trust, Gary (6. 6. 2022). "Harry Styles Holds Atop Billboard Hot 100 With 'As It Was', Kate Bush's 'Running Up That Hill' Hits Top 10". Billboard (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 7. 6. 2022. Pristupljeno 7. 6. 2022.
  75. ^ "Harry Styles' "As It Was" Tops Billboard Hot 100 for Sixth Week". Billboard. Arhivirano s originala, 13. 6. 2022. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  76. ^ Trust, Gary (25. 7. 2022). "Lizzo's 'About Damn Time' Hits No. 1 on Billboard Hot 100". Billboard. Arhivirano s originala, 25. 7. 2022. Pristupljeno 25. 7. 2022.
  77. ^ @billboardcharts (6. 6. 2022). "@KateBushMusic's 1985 album 'Hounds of Love' re-enters this week's #Billboard200 chart at No. 28, a new peak..." (tvit). Pristupljeno 7. 6. 2022 – preko Twittera.
  78. ^ "Kate Bush takes out #1 on the Singles Chart". Australian Recording Industry Association. 10. 6. 2022. Arhivirano s originala, 10. 6. 2022. Pristupljeno 10. 6. 2022.
  79. ^ "Top Singles (Week 24, 2022)" (jezik: francuski). Syndicat National de l'Édition Phonographique. Arhivirano s originala, 20. 6. 2022. Pristupljeno 6. 6. 2022.
  80. ^ Rutherford, Kevin (7. 6. 2022). "Kate Bush Earns First Billboard No. 1 Album Thanks to 'Stranger Things' Boost". Billboard. Arhivirano s originala, 7. 6. 2022. Pristupljeno 7. 6. 2022.
  81. ^ Smith, Carl (10. 6. 2022). "Post Malone's Twelve Carat Toothache boasts highest new entry as Harry Styles reclaims Number 1 album with Harry's House". Official Charts. Arhivirano s originala, 10. 6. 2022. Pristupljeno 10. 6. 2022.
  82. ^ "Official Albums Chart Top 100 - 24 June 2022 - 30 June 2022". Official Charts. 24. 6. 2022. Pristupljeno 30. 6. 2022.
  83. ^ Campbell, Erica (1. 9. 2022). "Kate Bush's 'Running Up That Hill' to be released as CD single". NME. Pristupljeno 2. 10. 2022.
  84. ^ A Man Called Otto (2022) – Soundtracks (jezik: engleski), IMDb, pristupljeno 8. 9. 2023
  85. ^ "Is Kate Bush Having Another Netflix Moment?". Billboard. 18. 5. 2023. Pristupljeno 19. 5. 2023.
  86. ^ "The 200 Greatest Singers of All Time". Rolling Stone. januar 2023.
  87. ^ Sinclair, Paul (23. 2. 2023). "Kate Bush's Hounds Of Love to be reissued later this year". SuperDeluxeEdition. Pristupljeno 5. 5. 2023.
  88. ^ Rigotti, Alex (1. 11. 2023). "Kate Bush announces new physical reissues of her album back catalogue". NME (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 11. 2023.
  89. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "rhall232"
  90. ^ "Kate Bush". Future Rock Legends (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5. 5. 2023. Pristupljeno 5. 5. 2023.
  91. ^ a b Minsker, Evan (4. 11. 2023). "Read Big Boi's Speech Inducting Kate Bush Into Rock & Roll Hall of Fame 2023". Pitchfork. Arhivirano s originala, 4. 11. 2023. Pristupljeno 4. 11. 2023.
  92. ^ O'Connor, Roisin (28. 2. 2024). "Kate Bush announced as Record Store Day UK". The Independent. Pristupljeno 3. 3. 2024.
  93. ^ McIntosh, Steven (25. 10. 2024). "Kate Bush reveals plans to make new music". BBC. Arhivirano s originala, 26. 10. 2024. Pristupljeno 25. 10. 2024.
  94. ^ Surandé, Camilia (8. 11. 2024). "Premios Grammy 2025: Revisa todas las nominaciones a las 94 categorías en total". CNN Chile.
  95. ^ "Artists release silent album in protest against AI using their work" (jezik: engleski). BBC News. 25. 2. 2025. Pristupljeno 25. 2. 2025.
  96. ^ "1000 UK Artists - Is This What We Want". Official Charts. 6. 3. 2025. Arhivirano s originala, 6. 3. 2025. Pristupljeno 9. 3. 2025.
  97. ^ Biggane, Dan (26. 6. 2025). "Kate Bush's Little Shrew to play exclusively in cinemas nationwide". Classic Pop Magazine. Pristupljeno 1. 8. 2025.
  98. ^ Dunworth, Liberty (22. 9. 2025). "Kate Bush announces The Best of the Other Sides due to fan demand". NME. Pristupljeno 22. 9. 2025.
  99. ^ "Kate Bush – Best of the Other Sides". Official Charts Company. 3. 10. 2025. Pristupljeno 3. 10. 2025.
  100. ^ Sweeney, Eamon (24. 3. 2014). "Why Kate Bush is so proud of her Irish roots". Irish Independent. Arhivirano s originala, 18. 12. 2020. Pristupljeno 19. 12. 2020.
  101. ^ Singh, Anita (27. 8. 2014). "Kate Bush: how Bertie inspired my comeback". The Daily Telegraph. Arhivirano s originala, 1. 3. 2023.
  102. ^ Sweeting, Adam (2. 10. 2005). "Kate Bush: The Return of the Recluse". The Independent. Arhivirano s originala, 13. 10. 2005.
  103. ^ "Famous People of Eltham". Elthamse9.co.uk. Arhivirano s originala, 23. 4. 2016. Pristupljeno 5. 7. 2016.
  104. ^ "Kate Bush and the war of Wuthering Heights". London Evening Standard. 5. 5. 2007. Arhivirano s originala, 9. 5. 2007.
  105. ^ "Kate Bush talks Vegetarianism". Delia Smith's Cookery Course. BBC.
  106. ^ Russell, John. "Kate Bush's Thoughts on Vegetarianism". John Russell's Home Page. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 5. 7. 2016.
  107. ^ a b "Little Miss Can't Be Wrong". Q. decembar 1993.
  108. ^ Ziegler, Mollie (8. 11. 2005). "The Return of a Sultry Songstress". The New York Sun.
  109. ^ a b "Kate Bush admits frustration over time between albums". BBC News. 4. 5. 2011. Arhivirano s originala, 15. 10. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018.
  110. ^ Lester, Paul (15. 2. 2010). "New band of the day – No 726: Syd Arthur". The Guardian. Arhivirano s originala, 12. 8. 2019. Pristupljeno 16. 10. 2019.
  111. ^ "Kate Bush – Breathing (lyrics)". Genius Lyrics. Arhivirano s originala, 15. 4. 2019. Pušteno u prodaju 14. aprila 1980.
  112. ^ a b "Cloudbusting -- Kate Bush In Her Own Words: Politics". children.ofthenight.org. Arhivirano s originala, 26. 4. 2005.
  113. ^ "Crisis? What Crisis? The Callaghan Government and the British 'Winter of Discontent'". Reviews in history. januar 2015. Arhivirano s originala, 8. 5. 2021. Pristupljeno 22. 1. 2021.
  114. ^ "Kate Bush Once Wrote A Song About Ken Livingstone". 28. 3. 2014. Arhivirano s originala, 19. 9. 2015. Pristupljeno 1. 5. 2016.
  115. ^ Rampen, Julia (29. 11. 2016). "Kate Bush thinks Theresa May is 'wonderful' - and it's not the first time she's turned political". New Statesman. Arhivirano s originala, 22. 4. 2021. Pristupljeno 22. 4. 2021.
  116. ^ Beaumont-Thomas, Ben (8. 1. 2019). "Kate Bush clarifies political stance: 'I am not a Tory supporter'". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Arhivirano s originala, 8. 1. 2019.
  117. ^ "Kate Bush Says She Does Not Support Tories, Clarifying 2016 Theresa May Quote". Pitchfork. 8. 1. 2019. Arhivirano s originala, 30. 8. 2021. Pristupljeno 30. 8. 2021.
  118. ^ Beaumont-Thomas, Ben (20. 4. 2021). "Paul McCartney and Kate Bush lead call for change to music streaming payments". The Guardian. Arhivirano s originala, 6. 5. 2021.
  119. ^ Bush, Kate (22. 12. 2022). "Merry Christmas". Arhivirano s originala, 22. 12. 2022. Pristupljeno 22. 12. 2022.
  120. ^ a b Eder, Bruce. "Kate Bush biography". AllMusic. Arhivirano s originala, 21. 3. 2016. Pristupljeno 17. 5. 2016.
  121. ^ a b Simon Reynolds (21. 8. 2014). "Kate Bush, the queen of art-pop who defied her critics". The Guardian. Arhivirano s originala, 9. 7. 2017. Pristupljeno 12. 12. 2016.
  122. ^ Cunningham, John M. (22. 9. 2014). "Kate Bush". Encyclopædia Britannica. Arhivirano s originala, 5. 9. 2015. Pristupljeno 17. 5. 2016.
  123. ^ Sarnoff, Maria Montgomery (mart 1990). "Perfect Vision". Option. Arhivirano s originala, 5. 5. 2016. Pristupljeno 7. 5. 2016.
  124. ^ Sarnoff, Maria Montgomery (mart 1990). "Perfect Vision". Option.
  125. ^ Corcoran, Nina (21. 3. 2014). "Kate Bush to Tour for the First Time in 35 Years". Under the Gun Review. Arhivirano s originala, 17. 9. 2016. Pristupljeno 30. 3. 2015.
  126. ^ Bennett, Andy (2020). British Progressive Pop 1970–1980. Bloomsbury. ISBN 9781501336645.
  127. ^ Hutchinson, Kate (13. 5. 2020). "Kate Bush: where to start in her back catalogue". The Guardian. Arhivirano s originala, 28. 3. 2022. Pristupljeno 18. 6. 2022.
  128. ^ Merlini, Mattia (oktobar 2022). "A Mellotron-Shaped Grave: Deconstructing the Death of Progressive Rock". Transposition (10). doi:10.4000/transposition.7101. hdl:2434/948377. S2CID 250229571 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć). Arhivirano s originala, 10. 8. 2023. Pristupljeno 9. 8. 2023. Indeed, such an analysis can explain why new post-progressive artists (e.g. Kate Bush, Peter Gabriel, Robert Fripp)
  129. ^ Myers, Ben (22. 1. 2024). ""She has managed to maintain her position without ever once being sucked into the creative vacuum of celebrity culture": The less we see of Kate Bush, the more we want to know". Louder. Pristupljeno 26. 9. 2024.
  130. ^ Ray, Michael (2012). Disco, Punk, New Wave, Heavy Metal, and More: Music in the 1970s and 1980s. Rosen Education Service. str. 107. ISBN 978-1-61530-908-5. Arhivirano s originala, 29. 8. 2021. Pristupljeno 5. 10. 2020. 'Arty' 1970s and '80s British pop rock artists such as Roxy Music, Peter Gabriel, and Kate Bush...
  131. ^ Gaar, Gillian (1993). She's a Rebel. Da Capo Press. ISBN 9781878067081.
  132. ^ Gardner, Elysa (17. 11. 2005). "Kate Bush picks it up in 'Aerial'". USA Today. Arhivirano s originala, 14. 10. 2015.
  133. ^ a b Moy, Ron (2006). "Kate Bush and mythologies of Englishness". Popular Musicology Online. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 8. 4. 2007.
  134. ^ Hudson, Sue (decembar 1985). "The Unique Poetry Of Kate Bush". Hi-Fi & Record Review. Arhivirano s originala, 13. 8. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2014.
  135. ^ Hudson, Sue. "The Back Page". Hi-Fi and Record Review.
  136. ^ Davis, Erik (1993). "Red Shoes review". Spin.
  137. ^ "BBC Radio 2 – Mark Radcliffe's Music Club, 17/05/2011". BBC Radio 2. 17. 5. 2011. Arhivirano s originala, 27. 7. 2013. Pristupljeno 17. 5. 2011.
  138. ^ Solanas, Jane (1983). "The Barmy Dreamer". NME.
  139. ^ Irwin, Colin (novembar 1989). "Iron Maiden". Q.
  140. ^ "Kate Bush interview". Smash Hits. 1980.
  141. ^ Sutcliffe, Phil (juni 1991). "Hounds of Love Sleeve Notes". Q.
  142. ^ "Kate Bush interview". Q. 1990.
  143. ^ "Top 100 Greatest Gayest albums 81–90". Out. 19. 3. 2012. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 12. 5. 2015.
  144. ^ "Gaffaweb – Kate Bush – THE GARDEN – Kate's KBC article – Issue 3 (November 1979) – Various & Interview". gaffa.org. Arhivirano s originala, 20. 2. 2020. Pristupljeno 31. 10. 2022.
  145. ^ Irwin, Colin (10. 10. 1980). "Paranoia and Passion of the Kate Inside". Melody Maker.
  146. ^ Brown, Len (7. 10. 1989). "In the Realm of the Senses". NME.
  147. ^ a b "Kate Bush once named her favourite TV shows of all time". Far Out magazine. Arhivirano s originala, 1. 3. 2022. Pristupljeno 12. 6. 2022.
  148. ^ a b Thomson, Graeme (13. 5. 2010). "Kate Bush's only tour: pop concert or disappearing act?". The Guardian. London. Arhivirano s originala, 26. 7. 2019. Pristupljeno 12. 12. 2016.
  149. ^ a b "Why did Kate Bush never tour after 1979?". BBC News. 21. 3. 2014. Arhivirano s originala, 2. 4. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018.
  150. ^ Gambaccini, Paul (24. 11. 1993). "Kate Bush Smiles in Her New Red Shoes". New York Press.
  151. ^ "Kate: Kate Bush Christmas Special 1979". IMDb. Arhivirano s originala, 10. 2. 2017. Pristupljeno 19. 3. 2020.
  152. ^ Lynskey, Dorian (25. 8. 2014). "The 10 best Kate Bush moments". The Guardian. Arhivirano s originala, 22. 5. 2018. Pristupljeno 21. 5. 2018.
  153. ^ Greene, Andy (10. 11. 2015). "Flashback: Kate Bush and David Gilmour Play Together in 1987". Rolling Stone (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 16. 10. 2018. Pristupljeno 16. 10. 2018.
  154. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Bush Gilmour"
  155. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom ":0"
  156. ^ Tim Masters (26. 8. 2014). "Kate Bush comeback greeted with huge cheers". BBC News. Arhivirano s originala, 26. 8. 2014. Pristupljeno 26. 8. 2014.
  157. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Alexandra Pollard"
  158. ^ Laborey, Claire (2019). "Kate Bush – Stimmgewaltig und exzentrisch" [Kate Bush – Vocally powerful and eccentric] (jezik: njemački). Arte France. Arhivirano s originala, 21. 9. 2019. Pristupljeno 21. 9. 2019.
  159. ^ "Kate Bush replaced Dolly Parton on 'Don't Give Up', Peter Gabriel says". Digital Spy. 19. 9. 2011. Arhivirano s originala, 22. 2. 2014. Pristupljeno 28. 9. 2013.
  160. ^ Mabbett, Andy (30. 1. 2005). "Roy Harper, Rock Cafe 2000, Stourbridge". Birmingham Alive!. Arhivirano s originala, 13. 2. 2008.
  161. ^ Erlewine, Stephen Thomas. "Emancipation – Prince". AllMusic. Arhivirano s originala, 13. 6. 2022. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  162. ^ "Recording of 'Let it Be'". Smash Hits. Arhivirano s originala, 15. 5. 2011. Pristupljeno 12. 6. 2022.
  163. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Observer"
  164. ^ Stephen Thomas Erlewine. "The Glory of Gershwin - Various Artists | Songs, Reviews, Credits". AllMusic. Arhivirano s originala, 8. 11. 2021. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  165. ^ "Mna Na h-Éireann". Hot Press. 29. 5. 1996.
  166. ^ "Kate Bush: her 31 UK singles from worst to best". The Daily Telegraph. 29. 11. 2016. Arhivirano s originala, 21. 8. 2021. Pristupljeno 20. 6. 2022.
  167. ^ Twomey, Seán (26. 8. 2008). "Lost Kate Vocal Performance surfaces on iTunes!". KateBushNews.com. Arhivirano s originala, 26. 3. 2016. Pristupljeno 24. 7. 2014.
  168. ^ "Erasure & Kate Bush: The Lost Collaboration". The Quietus. 4. 3. 2009. Arhivirano s originala, 16. 7. 2012. Pristupljeno 6. 3. 2009.
  169. ^ Brown, Len (14. 3. 2011). "A Classic Kate Bush Interview: Exploring The Sensual World". The Quietus (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 30. 12. 2024. Pristupljeno 30. 12. 2024.
  170. ^ "Kate Bush with Trio Bulgarka – Interview (1988 Rhythms of the World – Version 2)". YouTube. 7. 7. 2022.
  171. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Petridis (2022)"
  172. ^ Nevins, Jake (11. 7. 2023). "ANOHNI and Björk Talk Soul Music, Lou Reed, and Climate Collapse". Interview Magazine (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 3. 2024.
  173. ^ "Alanis Morissette says Kate Bush inspired her to sing". Yahoo! News. 26. 8. 2020. Arhivirano s originala, 20. 7. 2025. Pristupljeno 20. 3. 2024.
  174. ^ "BBC Radio 6 Music – Guy Garvey's Finest Hour, Hounds of Love at 35 – A Kate Bush Special". Arhivirano s originala, 8. 6. 2022. Pristupljeno 8. 6. 2022.
  175. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Ablaze! (2010)"
  176. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "bigboi12"
  177. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Far review"
  178. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Kills interview"
  179. ^ Pelly, Jenn (8. 12. 2020). "Fiona Apple on How She Broke Free and Made the Album of the Year". Pitchfork. Arhivirano s originala, 22. 1. 2022. Pristupljeno 2. 7. 2025.
  180. ^ "Why we love Kate Bush, by the musicians she's influenced". Evening Standard. 19. 8. 2014.
  181. ^ Aroesti, Rachel (1. 7. 2022). "'An old strain of English magic had returned': stars on why they fell in love with Kate Bush". The Guardian. London. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 24. 7. 2022.
  182. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Goulding Vibe"
  183. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Kyros interview"
  184. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Aisles interview"
  185. ^ Clairo (8. 4. 2026). "PinkPantheress Tells Clairo Why It's All an Act". Interview Magazine (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 4. 2026.
  186. ^ Meredith, Kyle (7. 1. 2020). "FKA Twigs: "I'm not that much of a serious person. I'm a Capricorn. I just get on with it. "". Louisville Public Media.
  187. ^ Twomey, Seán (30. 7. 2019). "Neil Hannon talks to HMV podcast about his inspiration Kate Bush". KateBushNews.com. Arhivirano s originala, 10. 11. 2020. Pristupljeno 10. 11. 2020.
  188. ^ "Grimes At Lollapalooza 2016". 17. 8. 2016. Arhivirano s originala, 28. 10. 2021. Pristupljeno 16. 10. 2019 – preko YouTube.
  189. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Solange Elle"
  190. ^ Puttick, Kate (8. 3. 2024). "Julia Holter on the Yamaha CS-60, Kate Bush and the parallels between composition and production: "So much of production is thinking about organising sounds in a similar way to on a sheet of music"". MusicRadar. Pristupljeno 20. 3. 2024. Kate Bush's productions in particular influenced me
  191. ^ "Angel Olsen on Her Dazzling New LP, Becoming a Crazy Cat Lady". Rolling Stone. 22. 10. 2019. Arhivirano s originala, 23. 3. 2024. Pristupljeno 23. 3. 2024.
  192. ^ Mylrea, Hannah (1. 9. 2022). "Halsey: "No amount of experience makes you invincible to trends"". NME (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 3. 2024.
  193. ^ "How Kate Bush inspired a generation of hip-hop artists". faroutmagazine.co.uk (jezik: engleski). 15. 10. 2021. Pristupljeno 4. 4. 2024.
  194. ^ Bay 777, Vinyl (13. 9. 2017). "Five Facts about Tupac Shakur's Legendary Music and Career". Medium. Pristupljeno 4. 4. 2024.
  195. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Robyn EW"
  196. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Polachek W"
  197. ^ D'Souza, Shaad (13. 1. 2023). "Caroline Polachek: 'Seeing Fiona Apple and Björk succeed without compromise felt so aspirational'". The Guardian. Arhivirano s originala, 13. 1. 2023. Pristupljeno 12. 5. 2024.
  198. ^ Atkinson, Kate (7. 5. 2020). "Interview with Chappell Roan". I Dream of Vinyl. Arhivirano s originala, 25. 6. 2024. Pristupljeno 31. 5. 2024.
  199. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "RS02"
  200. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Beaumont 60"
  201. ^ "Adele: Kate Bush inspired my comeback". The Guardian. 2. 12. 2015. Arhivirano s originala, 1. 8. 2016. Pristupljeno 12. 1. 2020.
  202. ^ Sawer, Patrick (4. 4. 2010). "Nerina Pallot: Cowell, Minogue and me". The Daily Telegraph. Arhivirano s originala, 3. 9. 2014. Pristupljeno 20. 1. 2017.
  203. ^ Hodginson, Will (3. 10. 2003). "Classic examples (Dido Interview)". The Guardian. Arhivirano s originala, 9. 2. 2017. Pristupljeno 20. 1. 2017.
  204. ^ Mossman, Kate (31. 1. 2016). "Sia: 'Everyone in entertainment is insecure. We've been dancing our entire lives for your approval'". The Observer. I grew up with these weirdos: Kate Bush, Adam Ant, Boy George, Cyndi Lauper. I want to help show that little people can express themselves in a non-sexual way, but still be extremely expressive
  205. ^ Sturges, Fiona (17. 6. 2011). "KD Lang: 'In the end, I knew it would all come back to the music. And it did'". The Independent. Arhivirano s originala, 22. 9. 2016. Pristupljeno 2. 1. 2017.
  206. ^ "Taylor Swift producer Jack Antonoff: 'I'm drawn to female artists who are brutally honest'". The Guardian. 9. 11. 2017. Arhivirano s originala, 18. 10. 2020. Pristupljeno 23. 3. 2024.
  207. ^ "Blondie, Kate Bush and Siouxsie & The Banshees: Andy Bell's favourite albums". Daily Express. 18. 7. 2014. Arhivirano s originala, 15. 1. 2017. Pristupljeno 20. 1. 2017.
  208. ^ "Interview: Little Boots". M. 26. 6. 2014. Arhivirano s originala, 19. 8. 2014. Pristupljeno 14. 8. 2014.
  209. ^ David Apple; Dedee W. "Kate Nash Interview". House of Tracks TV. Arhivirano s originala, 19. 8. 2014.
  210. ^ Michelson, Noah (6. 9. 2009). "Bat for Lashes Redux". Out. Arhivirano s originala, 19. 8. 2014. Pristupljeno 14. 8. 2014.
  211. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Quietus T&S"
  212. ^ Stern, Claire (8. 9. 2014). "Sky Ferreira on Channeling Madonna and Why Blondes Have More Fun". InStyle. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 31. 8. 2015.
  213. ^ "Rosalía Shouts-Out Lauryn Hill, Kate Bush And More Women During Latin GRAMMY Speech". The Grammys. 15. 11. 2018. Arhivirano s originala, 3. 4. 2019. Pristupljeno 20. 3. 2019.
  214. ^ Lewis, Katy (23. 3. 2007). "Beverley's back!". BBC. Arhivirano s originala, 10. 11. 2010. Pristupljeno 3. 10. 2019.
  215. ^ Dostert, Mike (3. 7. 2014). "Tim Bowness". Terrorverlag.com. Arhivirano s originala, 5. 2. 2017. Pristupljeno 4. 2. 2017.
  216. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Smooth Radio"
  217. ^ Harper, Leah (31. 8. 2013). "Elton John: Soundtrack of my life". The Guardian. Arhivirano s originala, 6. 8. 2017. Pristupljeno 2. 7. 2025.
  218. ^ Diamonds and Pearls by Prince – liner notes – section Thanks. Paisley Park, Warner Bros. 1991.
  219. ^ "10 things you didn't know about Metallica's Master of Puppets". Revolver Mag. mart 2018. Arhivirano s originala, 9. 8. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2023.
  220. ^ Brite, Poppy Z. (1997). Courtney Love: The Real Story. Simon & Schuster. str. 45. ISBN 0-684-84800-7.
  221. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Mojo 2003"
  222. ^ "Queens of British pop (including an interview with Lily Allen about Kate Bush)", BBC Television, 1. 4. 2009
  223. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Uncut 2007"
  224. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "VH1 100"
  225. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Macleans 2011"
  226. ^ Peretti, Jacques (12. 10. 2008). "Enya talks about her new album And Winter Came". www.telegraph.co.uk. Pristupljeno 10. 5. 2023.
  227. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Wainwright 2006"
  228. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Chalayan 2005"
  229. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "JPL SBDB"
  230. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "MPC"
  231. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Guardian20200214"
  232. ^ "Kate and Me". kateandme.73bpm.com/. Arhivirano s originala, 21. 12. 2019. Pristupljeno 15. 2. 2020.
  233. ^ "LISTEN AND DONATE: Atteint de la maladie de Charcot, Pone lance un projet musical et caritatif dont le visuel is signed JR". clique.tv. 18. 5. 2021. Arhivirano s originala, 24. 6. 2021. Pristupljeno 19. 6. 2021.
  234. ^ Parke, Phoebe. "From Malala To Kate Bush: The Five Women Who Have Shaped Boris Johnson's Life". Grazia. Arhivirano s originala, 14. 3. 2020. Pristupljeno 23. 3. 2020.
  235. ^ Hess, Liam (5. 1. 2018). "When Kate Bush Turned Her Hand to Filmmaking". AnOther. Arhivirano s originala, 24. 9. 2020. Pristupljeno 15. 12. 2020.
  236. ^ Myers, Owen. "Kate Bush Speaks". The FADER. Arhivirano s originala, 8. 11. 2020. Pristupljeno 15. 12. 2020.
  237. ^ Dickson, Andrew (8. 4. 2014). "Sidi Larbi Cherkaoui, dancer: why I love Kate Bush". The Guardian. Arhivirano s originala, 11. 11. 2020. Pristupljeno 4. 5. 2021.
  238. ^ Precel, Nicole (9. 7. 2016). "Thousands to embody Kate Bush in Most Wuthering Heights Day Ever". The Sydney Morning Herald. Arhivirano s originala, 9. 2. 2019. Pristupljeno 15. 12. 2020.
  239. ^ "Kate Bush fans mark 'Most Wuthering Heights Day Ever' – in pictures". The Guardian (jezik: engleski). 14. 7. 2018. Arhivirano s originala, 13. 6. 2021. Pristupljeno 21. 4. 2021.
  240. ^ "Watch as hundreds of Kate Bush fans re-create her 'Wuthering Heights' video across the world". NME (jezik: engleski). 15. 7. 2018. Arhivirano s originala, 15. 5. 2021. Pristupljeno 21. 4. 2021.

Dodatna literatura

Vanjski linkovi

Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Kate Bush
Logo Wikicitata
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Kate Bush

Šablon:Kate Bush Šablon:Kate Bush pjesme

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.