CLBA1
| CLBA1 | |||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Identifikatori | |||||||||||||||||||||||||
| Aliasi | CLBA1 | ||||||||||||||||||||||||
| Vanjski ID-jevi | MGI: 2443738 HomoloGene: 17077 GeneCards: CLBA1 | ||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| Ortolozi | |||||||||||||||||||||||||
| Vrste | Čovjek | Miš | |||||||||||||||||||||||
| Entrez | |||||||||||||||||||||||||
| Ensembl | |||||||||||||||||||||||||
| UniProt | |||||||||||||||||||||||||
| RefSeq (mRNK) | |||||||||||||||||||||||||
| RefSeq (bjelančevina) | |||||||||||||||||||||||||
| Lokacija (UCSC) | Chr 14: 104.99 – 105.01 Mb | Chr 12: 112.77 – 112.78 Mb | |||||||||||||||||||||||
| PubMed pretraga | [3] | [4] | |||||||||||||||||||||||
| Wikipodaci | |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
Neokarakterizirani protein CLBA1 je protein koji je kod ljudi kodiran gen CLBA1.[5]
Aminokiselinska sekvenca
Dužina polipeptidnog lanca je 325 aminokiselina, a molekulska težina 35.690 Da.[6].
| 10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| MQGRRELGGE | PLSDLQEEAA | SASLRVAPER | LSDDSLEWRR | TCPDLLLSDG | ||||
| KASISMPREG | GSTCTARCPD | PGEHSSTWGE | FEGFRESSAK | SGQFSQSLEL | ||||
| LEGPTEPQPP | RTTSAPKECS | SHQPCQGGPW | VTGTSAVPPS | EPILSYENIL | ||||
| KCAFQEITVQ | QAAEDVSTID | HFLEISSEEK | PGVERVHKLC | NESRKLWRAL | ||||
| QSIHTTSTSQ | RLWSESRCQE | NFFLVLGIDA | AQKNLSGGQG | HIMEDCDLKE | ||||
| PEGLLTVSSF | CLQHCKALIQ | TKLSGPPGSK | QGRLMTCSRF | LKTPSCGGGQ | ||||
| HITIPRKRMF | TPRKLKLTLF | NSDVC |
- Simboli
C: Cistein
D: Asparaginska kiselina
E: Glutaminska kiselina
F: Fenilalanin
G: Glicin
H: Histidin
I: Izoleucin
K: Lizin
L: Leucin
M: Metionin
N: Asparagin
P: Prolin
Q: Glutamin
R: Arginin
S: Serin
T: Treonin
V: Valin
W: Triptofan
Y: Tirozin
Funkcija
Efekti gena CLBA1 proučavami su na učincima talogene transplantacije hematopoetskih matičnih ćelija (HSCT). Pokazao se da je imunski sistem sposoban iskorijeniti akutnu mijeloidnu leukemiju (AML). Ovo znanje, zajedno s identifikacijom ciljnih antigena protiv kojih su usmjereni imunski dgovori na antileukemiju, pružilo je snažan podsticaj razvoju antigen-ciljane imunoterapije AML. Uspjeh bilo koje antigen-specifične imunoterapijske strategije kritično ovisi o izboru ciljnog antigena. Idealne molekule za imunsko ciljanje u AML su oni koji su: (1) specifični za leukemiju, (2) eksprimirani u većini leukemijskih eksplozija, uključujući leukemijske matične ćelije, (3) važni za leukemijski fenotip, (4) imunogeni i (5) klinički efikasni. U ovom pregledu učinjen je sveobuhvatan pregled tumorskih antigena povezanih s AML-om i procjenjena njihova primjenjivost na imunoterapiju prema pet gore navedenih kriterija. Na ovaj način želimo olakšati odabir odgovarajućih ciljnih antigena, što je zadatak koji postaje sve izazovniji s obzirom na veliki broj identificiranih antigena i brzi tempo kojim se otkrivaju novi ciljevi. Dobijeni rezultati namijenjeni su usmjeravanju racionalnog dizajna budućih antigen-specifičnih imunoterapijskih ispitivanja, koja bi mogla dovesti do novih ntileukemijskih terapija s više selektivnosti i većom efikasnošću.
Iako se postojeće znanje o ulozi imunskog sistema u kontroli AML još uvijek razvija, dobro je utvrđeno da ćelije AML, kao i mnoge druge kancerske, pokazuju tumorske antigene koji mogu pokrenuti antileukemijski imunski odgovor. U dvije decenije nakon otkrića prvog tumorskog antigena (TAA) povezanog u melanomu, okarakteriziran je znatan broj antigena povezanih s AML-om. To je podstaknulo razvoj antigenom usmjerenih pristupa imunoterapiji za AML, koji se mogu podijeliti u dvije glavne strategije: 'aktivnu' specifičnu imunoterapiju (odnosno vakcinaciju ciljanim antigenom) i 'pasivnu' imunoterapiju (odnosno usvojeni transfer antigena-reaktivnih T-ćelija, kao u kontekstu alogenih HSCT ili infuzijom donornih limfocita (DLI).
Sa sve većim brojem identificiranih TAA, selekcija odgovarajućih ciljnih antigena u dizajnu protokola imunoterapije postaje zastrašujući, ali neophodan zadatak, jer je djelotvornost antigen-specifične imunoterapije ovisna o upotrebi imunokompetentnog ciljnog antigena, koji može biti prepoznat putem imunskog sistema i izazvati zaštitne antitumorske imunske reakcije.[7]
Reference
- ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000140104 - Ensembl, maj 2017
- ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000037594 - Ensembl, maj 2017
- ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ "Entrez Gene: C14orf79 chromosome 14 open reading frame 79".
- ^ "UniProt, Q96F83". Pristupljeno 22. 7. 2021.
- ^ S Anguille, V F Van Tendeloo, Z N Berneman (2012): Leukemia-associated antigens and their relevance to the immunotherapy of acute myeloid leukemia. Leukemia, 26: 2186–2196.
Dopunska literatura
- Guinn BA, Bland EA, Lodi U, et al. (2005). "Humoral detection of leukaemia-associated antigens in presentation acute myeloid leukaemia". Biochem. Biophys. Res. Commun. 335 (4): 1293–304. doi:10.1016/j.bbrc.2005.08.024. PMID 16112646.
- Gerhard DS, Wagner L, Feingold EA, et al. (2004). "The status, quality, and expansion of the NIH full-length cDNA project: the Mammalian Gene Collection (MGC)". Genome Res. 14 (10B): 2121–7. doi:10.1101/gr.2596504. PMC 528928. PMID 15489334.
- Ota T, Suzuki Y, Nishikawa T, et al. (2004). "Complete sequencing and characterization of 21,243 full-length human cDNAs". Nat. Genet. 36 (1): 40–5. doi:10.1038/ng1285. PMID 14702039.
- Heilig R, Eckenberg R, Petit JL, et al. (2003). "The DNA sequence and analysis of human chromosome 14". Nature. 421 (6923): 601–7. doi:10.1038/nature01348. PMID 12508121.
- Strausberg RL, Feingold EA, Grouse LH, et al. (2003). "Generation and initial analysis of more than 15,000 full-length human and mouse cDNA sequences". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 99 (26): 16899–903. doi:10.1073/pnas.242603899. PMC 139241. PMID 12477932.
- Yu W, Andersson B, Worley KC, et al. (1997). "Large-scale concatenation cDNA sequencing". Genome Res. 7 (4): 353–8. doi:10.1101/gr.7.4.353. PMC 139146. PMID 9110174.
- Andersson B, Wentland MA, Ricafrente JY, et al. (1996). "A "double adaptor" method for improved shotgun library construction". Anal. Biochem. 236 (1): 107–13. doi:10.1006/abio.1996.0138. PMID 8619474.
Vanjski linkovi
- Lokacija ljudskog genoma C14orf79 i stranica sa detaljima o genu C14orf79 u UCSC Genome Browseru.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.