Prolin

L-Prolin
Općenito
Hemijski spojL-Prolin
Druga imenaPirolidin-2-karboksilna kiselina
Molekularna formulaC=5 H=9 N=1 O=2
C5 H9 N O2
CAS registarski broj609-36-9
InChIOC(=O)[C@@H]1CCCN1
Osobine1
RastvorljivostRastvorljiv
Dipolni momentDipolan
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
3D prikaz L-prolina.

Prolin (Pro, P) je neesencijalna aminokiselina, što znači da se u ljudskom organizmu sam sintetizira. To je α-aminokiselina, jedna od 20 glavnih aminokiselina. Njegovi kodoni su CCU, CCC, CCA i CCG. Jedinstvenost među 23-protein formirajućih aminokiselina, je da njegov aminski dušik obavezno ima ne jednu, već dvije alkil grupe, čime je sekundarni amin (prolin se ponekad naziva i iminokiselina). Češće se nalazi u L-obliku S hiralne konfiguracije.

Biosinteza

Prolin se biosintezom izvodi iz aminokiselina L-glutamata. Glutamat-5-semi- aldehid nastaje pomoću glutamat 5-kinaze (ATP-zavisne) i glutamat-5-semi-aldehid dehidrogenaze (koja zahtijeva NADH ili NADPH). Na taj način može onda ili spontano ciclizirati pri čemu nastaje 1-Pirolin-5-karboksilne kiselina, koja se svodi na prolin, uz katalizu pirolin-5-karboksilat reduktazom (pomoću NADH ili NADPH), ili se pretvoriti u ornitin pomoću ornitin aminotransferaza. Nakon toga se ciklizira uz katalizu ornitin ciklodeaminaze u cilju stvaranja prolina.

Dipolna struktura dva prolinska enantiomera: (S) - prolin (lijevo) i (R)-prolin.

[1][2][3]

Kod sisara biosinteza se može odvijati i u ciklusu ureje. U ovom putu kao prvi međuproizvod javlja se arginin, koji prelazi u ornitin. Iz ornitina i alfa-ketoglutarata se zatim, uz katalizu enzima ornitin alfa-aminotransferaze, stvara glutamat gama semialdehid.

Sinteza

Racemski prolin može biti sintetiziran od dietil malonata i akrilonitrila:

Sinteza prolina
Sinteza prolina

Reference

  1. ^ Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.
  2. ^ Graeme K. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  3. ^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN 978-1-4641-0962-1.

Vanjski linkovi

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.