Topa je tradicionalno bosanskohercegovačko toplo jelo koje se najčešće priprema tokom mjeseca ramazana, posebno za iftar. Spada u posebnu vrstu jela koja se tope (topa kao rastopljeno). Naročito je rasprostranjeno u Sarajevu, gdje se smatra specifičnim dijelom ramazanske kulinarske tradicije.^[1]

Naziv jela potiče od načina pripreme: sastojci se lagano tope na vatri uz stalno miješanje dok se ne sjedine u kremastu smjesu.

Topa se tradicionalno konzumira nakon što se post prekine vodom i hurmom. U brojnim domaćinstvima uobičajen je i sastavni dio iftarskog menija. Zbog visokog energetskog sadržaja i prisustva mliječnih proizvoda i jaja, topa se smatra zasitnim jelom koje pomaže u nadoknadi energije nakon cjelodnevnog posta, a često se preporučuje i za sehur.

Običaji serviranja različiti su u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine. U nekim domaćinstvima topa se poslužuje odmah nakon hurmi i vode, dok se u drugima služi poslije iftarske čorbe. U Sarajevu je uobičajeno da se topa jede rukama, umačući komade vrućeg somuna u kremastu smjesu.

Osnovu tope čine mliječni proizvodi i masnoće. Najčešći sastojci su puter (maslac), kajmak, pavlaka ili kiselo vrhnje, mladi sir, punomasni ili travnički sir, te po potrebi i ukusima dimljeni sir, jaja, mlijeko i sol. Međutim, ova brza jela se pripremaju na bazi raznih kombinacija, tako da ne postoji jedinstven recept.

Napominje se da su za osnovnu verziju dovoljna dva do tri sastojka (najčešće maslac, pavlaka i mladi sir), dok se ostali dodaju prema ukusu. Topa se često priprema "od oka", bez strogo propisanih mjera, a varijacije recepta smatraju se ravnopravnim.

Pripremanje započinje rastapanjem masnoće (puter, maslo) u tavu, u koju se zatim dodaju ostali sastojci (kajmak, razne vrste sireva, pavlaka i slično). Smjesa se miješa dok se topi na laganoj vatri, jelo je vjerovatno i dobilo ime po ovom načinu pripreme. Ne smije da proključa, jer to utiče na kvalitet konačnog proizvoda. nakon što se rastopi u ujednačenu smjesu, po želji može se dodati jedno ili više jaja, ili posuti naribanim dimljenim sirom (radi arome).

Jedna od uobičajenih verzija uključuje:

• 50 g maslaca
• 2 kašike pavlake
• 3 kašike mladog sira
• 2 kašike kajmaka
• 50 g dimljenog sira
• jaje (po želji)
• malo soli

Druga česta varijanta uključuje:

• 50 g putera
• oko 200 g mladog sira
• oko 200 ml mlijeka
• 1 jaje
• malo soli

Topa se priprema neposredno prije posluživanja kako bi ostala topla i kremasta. Svi sastojci se zagrijavaju na laganoj vatri uz stalno miješanje, kako bi se ravnomjerno istopili i sjedinili. Upravo je sam postupak topljenja dao jelu naziv.

Po želji se može dekorisati svježim začinskim biljem.

Ovakvo jelo se servira u toplom tanjiru i konzumira toplo i sa saftom.^[2] Topa se ne jede kašikom, nego tako što se komadići somuna umaču u rastopljenu smjesu. Ovdje vrijedi princip toplo na toplo, jer se vruća topa jede uz vruć somun. Uobičajeno je da se poslužuje i konzumira na početku iftara, poslije hurme, limunade (kompota) i supe, a prije glavnog jela.

Topa se u nekim krajevima Bosne zove i moča (od umakati) i sprema se samo uz Ramazan. Ovo jelo vezano je za srednju Bosnu i Sarajevo.^[3] Smatra se da je nastalo iz potrebe da se iskoriste ostaci mliječnih proizvoda preostalih od pripreme drugih jela, poput pita, što svjedoči o mentalitetu koji nije dopuštao bacanje hrane. Još jedna specifičnost tope je to da se ona jede dok je vruća (hladna topa se zgusne), što zahtijeva da svi sjede za stolom u istom trenutku. Iako se može pripremati tokom cijele godine, topa je prvenstveno vezana za ramazan, kada za mnoge vjernike predstavlja neizostavan dio iftarskog obroka.