R&B

Ritam i blues (engleski: rhythm and blues, a još poznat kao R&B, R'n'B i RnB) jeste popularani muzički žanr, koji kombinira stilove džeza, gospela i bluza. Nastao je u SAD 1940-ih godina.[1] Najčešće su ga izvodili Afroamerikanci i u to je vrijeme bio novi zvuk u svijetu.[1] Ritam i blues se često koristi kao sveobuhvatni naziv za afroameričku muziku nakon Drugog svjetskog rata. Izvorni počeci R&B-a su bile male grupe koje su u svoje kompozicije često dodavale elemente džez, gospela i bluesa. Ta muzika je bila pod velikim utjecajem džez, kao i crnog gospela i be-bopa.[1] Pojavom Motowna i soul zvuka 1960-ih, popularnost mu polahko opada, međutim jedinstveni i prepoznatljivi zvuk R&B-a ostaje i 1970-ih i 1980-ih, a i uključuje razvoj novih stilova, poput savremenog R&B-a, funka i drugih.

Historija

Kraj 1940-ih

Izraz "ritam i blues" nastao je u 1940-ima, kao alternativa za pojam rasna muzika, koji se smatrao uvredljivim. Do 1970-ih akronim "R & B" korišten je gotovo isključivo samo za ovaj stil popularne muzike, te se na kraju počeo koristi kao termin i za označavanje drugih oblika muzike kao što su "crni soul" i "funk". Početak 1940-ih vrijeme je kada se pojavljuju prvi zvuci R&B-ja, a izvode ga male grupe koje u svoje pjesme dodaju elemente džez, gospela i bluesa.

Prisutnost jakog plesnog ritma je značajan element koji koristi R&B muzika iz stila kojeg sviraju bluz i džez-muzičari. "Ritam i blues" je imao izrazito urbani stil, odražavajući želju mnogih mladih Afroamerikanaca na udaljenost od domaćih asocijacija i tradicionalnog bluesa. Uspješne nastupe u nastajanju ove tradicije imao je saksofonista Louis Jordan i njegov sastav the Tympany Five.[1]

Godine 1948. diskografska kuća RCA Victor objavljuje crnačku muziku pod nazivom Rhythm and blues. U toj godini, Louis Jordan dominira na vrhu top ljestvica, gdje zauzima prvo mjesto sa dvije pjesme u R&B stilu i sa tri pjesme u boogie-woogie verziji.[2] Jordanov sastav se zvao the Tympany Five (osnovan 1938), a on u njemu izvodi vokale i svira saksofon, dok su ostali muzičari svirali trubu, tenor saksofon, klavir, bas-gitaru i bubnjeve.[3][4] Uz Jordana tu su još i muzičari poput Lawrencea Cohna i Roberta Palmera koji su sa džeza prelazili na R&B i u samom početku bili vrlo zaslužni za njegov uspjeh. Jordanova smirena muzika, koju još izvode i Big Joe Turner, Roy Brown, Billy Wright i Wynonie Harris, naziva se još i Jump blues. Iste godine, Wynonie Harris napravio je obradu pjesme "Good Rockin' Tonight" od Roya Browna iz 1947. i zauzeo sa njom drugo mjesto na top ljestvicama. Slijedi ga Sonny Thompson s pjesmom "Long Gone", koja dolazi na prvo mjesto.[5][6]

Godine 1949., izraz rhythm and blues zamjenjuje Billboardovu kategoriju Harlem Hit Parade.[7] Također iste godine pjesma "The Huckle-Buck" saksofoniste Paula Williamsa zauzima prvu poziciju na R&B top ljestvici i tamo se zadržava čitavu godinu. Književnik, muzičar i aranžer Andy Gibson opisao je pjesmu kao "dirty boogie", zbog toga što je masna i neprilična.[8] Koncerti Paula Williamsa i His Hucklebuckersa bili su puni znoja i buntovničke prirode. Tekstovi Roya Alfreda (koji je kasnije 1955. napisao hit "The Rock and Roll Waltz"), bili su blago seksualno sugestivni, a jedan tinejdžer iz Philadelphie rekao je "Taj 'Hucklebuck' je bio vrlo neugodan za ples".[9][10] Također 1949. novu verziju bluz-pjesme "Ain't Nobody's Business" iz 1920-ih, obradili su Jimmy Witherspoon i Louis Jordan i the Tympany Five, a sa njom zauzeli 4. mjesto na top ljestvici. Kasnije su opet zauzeli peto mjesto sa pjesmom "Saturday Night Fish Fry".[11]

Početak i sredina 1950-ih

Amerikanac grčkog porijekla Johnny Otis, koji je potpisao za Savoy Records, radeći 1950-ih s Afroamerikancima objavljuje mnoge R&B hitove, uključujući i "Double Crossing Blues", "Mistrustin' Blues" i "Cupid's Boogie", koje zauzimaju 1. poziciju na R&B top ljestvicama. Otis drži top deset najvećih hitova 1951. godine. Ostali hitovi su: "Gee Baby", "Mambo Boogie" i "All Nite Long".[12] Sastav The Clovers je vokalni trio, koji je pjevao jednu karakterističnu zvučnu kombinaciju bluza i gospela i postigao peto mjesto sa hitom "Don't You Know I Love You", koji su snimili za Atlantic Records.[12][13][14] Također u julu 1951. u Clevelandu, Ohio, DJ Alan Freed pokreće kasnonoćnu radio emisiju pod nazivom 'The Moondog Rock Roll House Party', na radio-stanici WJW-AM (850).[15] Program je bio besplatan a sponzorirao ga je Fred Mintz, koji je imao trgovinu R&B snimaka, a glavni klijenti su mu bili Afroamerikanci.

Tokom 1950-ih, klasični R&B dobija svu veću naklonost izdavačkih kuća i prelazi granice drugih žanrova kao što su džez i rokenrol. To je bio jaki ritmički stil i tradicionalni bluz, koji se počeo oblikovati u New Orleansu. Muzičari poput Professora Longhaira, poznati po žestokom pianino stilu, imali su veliki utjecaj u definiranju zvuka ranih melodija.

Ruth Brown iz Atlantic Recordsa, objavljuje hitove u top 5 svake godine od 1951. do 1954, a to su: "Teardrops from My Eyes", "Five, Ten, Fifteen Hours", "(Mama) He Treats Your Daughter Mean" i "What a Dream". Također Faye Adamsova pjesma "Shake a Hand", dolazi na 2. mjesto top-ljestvice 1952. Doo-wop sastav The Orioles 1953. godine ima hit "Crying in the Chapel", koji je zauzeo četvrto mjesto na top ljestvici.[16]

Godine 1954. britanska grupa The Chords sa hit pjesmom "Sh-Boom", već početkom godine dolazi među top 10 R&B ljestvica, a krajem godine sastav The Charms iz Somervillea, Massachusetts s pjesmom "Hearts of Stone" ulazi u top 20 ljestvica.[17]

U tom trenutku afroamerički R&B izvođači kao što su Chuck Berry i Fats Domino imali su veliku popularnost kao i rock and roll izvođači poput Billa Haleya i Elvisa Presleya. Fats Domino 1952. i 1953. godine, nalazio se na samom vrhu top 30 pop muzičkih ljestvica, a zatim i na top 10 sa hit pjesmom "Ain't That a Shame".[18] Ray Charles također dolazi u sam vrh 1955. godine sa kompozicijom "I Got a Woman". Big Bill Broonzy tada je rekao za Charlesovu muziku: "On miksa bluz i duhovnu muziku... ja znam da to nije dobro".[19]

Na otvaranju izdavačke kuće "Chess Records", Chuck Berry izveo je na violini obradu stare pjesme "Ida Red". Njegova pjesma "Maybellene" osim što je 1955. godine zauzela 3. mjesto na R&B top ljestvicama, također se našla i na top 30 pop muzičkih ljestvica. Alan Freed koji je bio premješten u mnogo veće tržišno središte New York, kako bi pomogao pri snimanju, postaje popularan među mlađom bijelom populacijom. Freed je jedan dio svoje zarade morao dati tekstopiscima iz Chess Recordsa u zamjenu za njegove promotivne aktivnosti, što je bilo uobičajeno u ono vrijeme. Također Chess Records 1955. godine objavljuje singl prvijenac Boa Diddleya, na kojem se nalaze pjesme "Bo Diddley" i "I'm A Man", a one vrtoglavo dolaze na 2. mjesto R&B top ljestvica i donose mu veliku popularnost.

Kraj 1950-ih

Lloyd Price, New Orleans, Jazz & Heritage Festival. 1950-ih bio je u samom vrhu R&B top-lista.

Godine 1956. pod nazivom "Top Stars of '56" održana je R&B turneja. Veliki publicitet zajedno dobijaju Al Hibbler, Frankie Lymon i 'the Teenagersi' Carl Perkins sa pjesmom "Blue Suede Shoes", koja je bila vrlo popularna kod R&B kupaca. Neki izvođači nastupili su kompletni poput Chucka Berrya, Cathy Carr, Shirley & Lee, Della Reese, the Cleftones i Spanielsa zajedno sa Illinois Jacquetom. Gradovi koji su bili posjećeni turnejom bili su Kolumbija, Annapolis, Pittsburgh, Syracuse, Rochester Buffalo, New York, nekoliko gradova u Kanadi i zapadni dio Srednje Amerike koji na kraju završava u Teksasu. U Kolumbiji na koncertu je zamalo došlo do incidenta kada je Carl Perkins najavio da izvodi zadnju pjesmu te večeri. Kasnije je komentirao kako je to bilo vrlo opasno. U Annapolis 50.000 do 70.000 ljudi pokušavalo je da prisustvuje jednom totalno rasprodanom koncertu sa 8.000 sjedećih mjesta, dok je saobraćaj u gradu bio začepljen 7 sati.[20]

Filmska industrija također prati velike R&B i rock and roll muzičare poput Littla Richarda, Chucka Berrya, Fatsa Dominoa, Big Joe Turnera, The Treniersa, The Plattersa i The Flamigosa i sve prikazuje na velikom ekranu. Neki od tih muzičkih filmova su Don't Knock the Rock[21] i Rock Around the Clock.[22]

Dva snimka Elvisa Presleya koje je 1957. godine napravio u R&B stilu, "Jailhouse Rock" i "Treat Me Nice" zauzimaju prvo mjesto na top ljestvicama i "All Shook Up" peto, i to je tada bio preokret da jedan bijeli izvođač bude prihvaćen u žanru koji je bio sinonim za crnačku muziku.[23] Nat King Cole, bivši džez-pijanist koji je imao hitove na prvim i drugim mjestima u ranim 1950-im ("Mona Lisa" na drugom, 1950. i "Too Young" na prvom, 1951) i 1958. ima također dvije pjesme "Looking Back" i "Do I Like It" koje zauzimaju top 5 na R&B ljestvicama.

Godine 1959, dvije izdavačke kuće postaju vlasništvo dvaju crnaca od kojih je jedna vrlo uspješni Motown Records Berrya Gordya, a druga SAR Sama Cookea.[24] Brook Benton nalazi se na vrhu R&B top ljestvica 1959. i 1960. godine gdje sa svojim hitovima zauzima prvo i drugo mjesto. Benton je imao topao glas što je privuklo veliki broj slušalaca, a njegove balade ga dovele do usporedbe s izvođačima kao što su Nat King Cole, Frank Sinatra i Tony Bennett.[25] Lloyd Price, koji je 1952. ima hit "Lawdy Miss Clawdy" na prvoj poziciji, ponovno 1959. dolazi na vrh top ljestvica s pjesmama "Stagger Lee" na prvom i "Personality" na petom mjestu.[26][27]

1960-ih i kasnije

Sam Cooke-ov hit "Chain Gang" na 5. i Chubby Checker-ov "The Twist" također na 5. poziciji, obilježavaju R&B u 1960. godini.[28][29] Početkom 1960-ih, muzikena industrija ranije poznatu kategoriju kao Ritam i bluz, počinje zvati soul muzikom i sličnu muziku koju izvode bijeli umjetnici zove "blue eyed soul".[30]

Motown Records je 1960. godine postigao svoju milionsku prodaju sa kompozicijom "Shop Around", koju je izvodio američki R&B sastav The Miracles. U 1961. godini, Stax Records objavljuje svoj prvi hit "Gee Whiz! (Look at His Eyes)" sa Carlom Thomas, koji je sadržavao violinu, klavir, bubnjeve i prateće vokale.[31] Njegov sljedeći veliki hit, sa sastavom 'Mar-Keys', instrumental "Last Night", izdan je iste godine. "Last Night" sadrži prepoznatljivi Memphis soul zvuk, koji je izrađen od roga, električnih orgulja, gitare i bubnjeva, a postao je zaštitni znak Staxa i zabilježen je na većini njegovih snimaka.[32]

1970-ih godina, izraz ritam i bluz počinje se mijenjati sa terminima soul i funky. Od 2000-ih R&B se gotovo uvijek koristi od punog naziva Ritam i bluz i redovno se upotrebljava kao izraz za moderni R&B, koji je moderna verzija soula i funka pod utjecajem pop muzike, a nastao je kad je pala popularnost disco muzike.

Etimologija

Jerry Wexler prvi put 1948. u časopisu "Billboard" spominje Ritam i bluz kao muzički pojam u Sjedinjenim Američkim Državama.[33] On je zamijenio pojam rasna muzika koji je izvorno dolazio iz crne zajednice, a smatrao se vrlo uvredljivim u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata.[34] Autor i producent Robert Palmer definirao je ritam i bluz kao pojam za bilo koju muziku koju su izradili crni Amerikanaci.[35] On je koristio izraz R&B kao sinonim za jump blues. Lawrence Cohn, autor djela Nothing but the Blues, piše da je ritam i bluz bio krovni pojam koji je izumio praktičnost industrije. Prema njegovim riječima, taj pojam obuhvata čitavu crnu muziku osim klasične i vjerske muzike i poneku gospel kompoziciju koja je napravila uspjeh na top ljestvici.[36]

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b c d The History of Rhythm and Blues - Mybrotha.COM, Staff Writer - 18. februar 2006.
  2. ^ "Hot R&B/Hip-Hop Songs 1947" - Billboard, pristupljeno od 23. decembra 2007.
  3. ^ "Brinkley's Louis Jordan Is a Big Time Bandleader". Arhivirano s originala, 28. 5. 2009. Pristupljeno 22. 5. 2012.
  4. ^ Allaboutjazz.com Arhivirano 13. 5. 2009. na Wayback Machine - Louis Jordan, pristupljeno 9. juna 2007.
  5. ^ The Vocal Group Harmony Web Site
  6. ^ "Hot R&B/Hip-Hop Songs 1948" - Billboard, pristupljeno 23. decembra 2007.
  7. ^ Cohn, Lawrence; Aldin, Mary Katherine; Bastin, Bruce septembar 1993. Nothing but the Blues: The Music and the Musicians. Abbeville Press.
  8. ^ Andy Gibson (II) - Biography
  9. ^ "Hucklebuck!". Arhivirano s originala, 7. 5. 2012. Pristupljeno 22. 5. 2012.
  10. ^ "Hucklebuck!". Arhivirano s originala, 4. 4. 2012. Pristupljeno 22. 5. 2012.
  11. ^ "Billboard.com - Year End Charts - Year-end Singles - Hot R&B/Hip-Hop Songs". Arhivirano s originala, 11. 11. 2012. Pristupljeno 21. 7. 2012.
  12. ^ a b "Billboard.com - Biography - Johnny Otis". Arhivirano s originala, 8. 2. 2009. Pristupljeno 20. 7. 2012.
  13. ^ "The Vocal Groups". Arhivirano s originala, 12. 6. 2012. Pristupljeno 22. 5. 2012.
  14. ^ Clovers Don't You Know I Love You & Other Favorites CD
  15. ^ "Digital Case - Search Results". Arhivirano s originala, 3. 2. 2014. Pristupljeno 22. 5. 2012.
  16. ^ "The Orioles Record Label Shots". - pristupljeno 23. decembra 2007.
  17. ^ Go, Cat, Go! by Carl Perkins and David McGee 1996, str. 111, Hyperion Press ISBN 0-7868-6073-1
  18. ^ Go, Cat, Go! by Carl Perkins and David McGee 1996. str. 111, Hyperion Press ISBN 0-7868-6073-1
  19. ^ Cohn, Lawrence; Aldin, Mary Katherine; Bastin, Bruce [septembar 1993]. Nothing but the Blues: The Music and the Musicians. Abbeville Press, 173.
  20. ^ Go, Cat, Go! by Carl Perkins and David McGee 1996. str. 188, 210, 212-214 Hyperion Press ISBN 0-7868-6073-1
  21. ^ Imdb.com - Don't Knock the Rock
  22. ^ Imdb.com - Rock Around the Clock
  23. ^ "Hot R&B/Hip-Hop Songs 1957" - Billboard, pristupljeno 23. decembra 2007.
  24. ^ Robert Palmer, (19. septembra 1995), Rock & Roll: An Unruly History. Harmony. ISBN 978-0-517-70050-1.
  25. ^ Tom Simon, "Brook Benton Biography" Arhivirano 5. 2. 2012. na Wayback Machine - pristupljeno 23. decembra 2007.
  26. ^ Billboard.com - 1952.
  27. ^ Billboard.com - 1959.
  28. ^ "Hot R&B/Hip-Hop Songs 1959" - Časopis Billboard, pristupljeno 23. decembra 2007.
  29. ^ "Hot R&B/Hip-Hop Songs 1960" - Časopis Billboard, pristupljeno 23. decembra 2007.
  30. ^ Robert Palmer, (19. septembra 1995.) - Rock & Roll: An Unruly History. Harmony, 82. ISBN 978-0-517-70050-1.
  31. ^ music.barnesandnoble.com - primjerak od "Gee Whiz"
  32. ^ mp3fiesta.com Arhivirano 8. 7. 2017. na Wayback Machine - Primjeri
  33. ^ "The Soul of Jerry Wexler" - Leo Sacks, , New York Times. pristupljeno 11. januara 2007.
  34. ^ Jerry Wexler, čuveni producent, umro 1991, Nekesa Mumbi Moody, AP Music Writer, Dallas Morning News, 15. august 2008.
  35. ^ Robert Palmer, (1995-kk09-19). Rock & Roll: An Unruly History. Harmony. ISBN 978-0-517-70050-1.
  36. ^ Cohn, Lawrence; Aldin,Mary Katherine; Bastin,Bruce [septembar 1993]. Nothing but the Blues: The Music and the Musicians. Abbeville Press.

Vanjski linkovi


Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.