Policijske snage su organi vlada pojedinih zemalja, zadužene za održavanje zakona i reda.^[1] Policija (engleski: police), je riječ koja dolazi iz francuskog jezika, i manje direktno iz grčkog politei, što upućuje na vladu ili administraciju; riječ police je skovana u Francuskoj u 18. vijeku. Policija može također biti poznata i kao stražarska služba, po stražarima koji su bili rani vid policijskih službenika. U većini Zapadnih pravnih sistema, glavna uloga policije je da obeshrabri i istraži kriminal, sa posebnim naglaskom na kriminal protiv osoba ili vlasništva i održavanja javnog reda, i ako je moguće da uhapsi osumnjičene, zadrži ih u pritvoru i obavijeste odgovarajuće autoritete.

Policije se redovno koriste kao službe kod raznih iznenadnih ozbiljnih situacija,^[2] hitnih slučajeva, iznimnih stanja, pomoći u nuždi, intervencija u neočekivanim situacijama koje traže hitnu akciju, uzbune, sinhronizacije medicinskih i vatrogasnih službi, usluga hitnih poziva i drugo. U mnogim zemljama postoje zajednički telefonski brojevi hitnih službi koji dozvoljavaju da policija, vatrogasci i medicinske službe budu objedinjene u hitnim akcijama. Policija je također odgovorna za izvještavanje o manjim prekršajima, koji tipično imaju za rezultat plaćanje kazne za, na primjer, prekršaje zakona o saobraćaju.

Većina policija ima podgrupe čiji je posao istraživanje pojedinih vrsta kriminala. U većini Zapadnih policijskih snaga, možda je najznačajnija podjela između uniformisane policije i "detektiva". Kao što i samo ime kaže, uniformisani policajci nose odgovarajuće uniforme i njihov posao uključuje vidljive operacije i zadatke, kontrolu saobraćaja, prevenciju i aktivni odgovor na činjenje kriminala. Za razliku od detektiva koji nose "poslovnu odjeću" i njihov posao je da na većem profesionalnom nivou istraže kriminal, obično u dužem vremenskom periodu. Također, pojedini detektivi su obučeni u civilnu odjeću, dok su na dužnosti, da izbjegnu sopstveno prepoznavanje kao policijskih službenika. U pojedinim slučajevima policiji se propisuje "skriveno" djelovanje, kada se ne identifikuju kao policajci, nekada i u dužem periodu, da istraže kriminal, posebno organizovani kriminal, koji se ne može drugačije riješiti. Ovaj tip policijskih zadataka dijeli mnogo zajedničkog sa špijunažom.

Posebni odjeli postoje u sektorima za rad protiv pojedinačnih vrsta kriminala: saobraćaj, ubistva, prevare; ili zato što su specijalno izvježbani: ronjenje, helikopterske jedinice, deminiranje, i tako dalje. Postoje specijalno istrenirani odjeli kvazi-vojnih jedinica, opremljenih oružjem manjeg kalibra, za djelovanje u izuzetno nasilnim situacijama; jedinice su opremljene između ostalog: dodatnim arsenalom neubojitih taktičkih alata kao što su gasovi suzavci, šok-bombe, gumeni meci, i drugo. Sve u cilju da u okviru svog mandata, sa lica mjesta uklone zatečene nedužne osobe od opasnih i nasilnih osoba u opasnoj situaciji, i sve to po mogućnosti uz što manju primjenu sile.

Ove jedinice se ponekad nazivaju SWAT (engleski: Special Weapons And Tactics) timovi, tj. timovi za rad sa posebnim oružjima i taktikama.

Najzad, u cilju provedbe zakona, Zapadno zakonodavstvo upošljava u okviru policije i policiju za "unutrašnje poslove", kojoj je zadatak da nadgleda i istražuje rad samih policajaca, unutrašnja kontrola. Oni, tipično, ne nose oružje i njihov zadatak je da se bore protiv podmićivanja, ucjena, i drugih oblika interne iskvarenosti.

• terorizam
• Policijski pas

Commons ima datoteke na temu: Policija

• https://web.archive.org/web/20071222091018/http://www.un.org/Depts/dpko/police/division.shtml