pH je mjera kiselosti ili bazičnosti nekog rastvora koju je 1909. godine uveo danski hemičar S. P. L. Sørensen. Vodeni rastvori na 25 °C s pH manjom od sedam smatraju se kiselim, dok se oni s pH većom od sedam smatraju bazičnim (alkalnim). Kad je pH jednaka 7.0, to je neutralna tačka pri 25 °C, jer je pri tom pH koncentracija H₃O⁺ jednaka koncentraciji OH⁻ u čistoj vodi.

Molarna koncentracija vodonikovih iona ili hidroksid iona u vodenom rastvoru slabih kiselina ili baza uvijek je niska, pa uključuje negativan eksponent, kao npr. 4,6 × 10⁻⁸ mol/dm³. Da bi se to pojednostavilo, koristi se negativan logaritam koncentracije H+ iona i taj broj se naziva pH rastvora. .^[1]

pH = - log[H⁺]

Analogno ovome može se definisati i vrijednost pOH, jer disocijacijom vode nastaju i hidroksid ioni OH^-.

pOH = - log[OH^-]

U eksperimentalnom radu se ipak češće koristi vrijednost pH. Relacija između ove dvije vrijednosti je sljedeća: na osnovu ionskog produkta vode poznato je:

[H⁺] [OH^-] = 10^-14

pa slijedi da je:

pH + pOH = 14 (na 25 °C)

Čista voda ima pH vrijednost 7.00, pa kažemo da je čista voda i bilo koji rastvor koji ima pH = 7.0 neutralan . Ako rastvor ima vrijednost pH<7.00, rastvor je kiseo. Ako rastvor ima vrijednost pH>7.00, rastvor je bazičan.

Najtačnija i najpreciznija metoda mjerenja pH je pomoću pH-metra. Za manje precizno mjerenje može se koristiti indikatorski papir. Kiselinsko-bazni indikatori su intenzivno obojene slabe organske kiseline ili baze koje prilikom primanja ili otpuštanja protona (iona H⁺) mijenjaju boju.

• Kiseline
• Baze
• Puferi

Commons ima datoteke na temu: PH

• pH as a measure of acid and base properties
• Acid-Base Indicators Arhivirano 20. 5. 2013. na Wayback Machine
• Online pH calculator