Božiji poslanik Junus s.a.v.s.
يونس
Rođenje	9. vijek p. n. e.
Smrt	8. vijek p. n. e.
Mjesto počivanja	pećina Makpela, Hebron, Zapadna obala
Druga imena	Zun-Nun Sahibul-Hut[1]
Zanimanje	Islamski poslanik
Religija	Islam
Roditelji	Metā

Poslanici u islamu
Poslanici spomenuti u Kur'anu:
Adem Idris Nuh Hud Salih Ibrahim Lut Ismail Ishak Jakub Jusuf Ejjub Šuajb Musa Harun Davud Sulejman Ilijas El-Jese' Junus Zulkifl Zekerijja Jahja Isa Muhammed
Portal: Islam
p r u

Junus (arapski: يونس) jest poslanik u islamu. Junus se spominje na nekoliko mjesta u Kur'anu. Ne zna se sa sigurnošću njegovo rodoslovlje ali se zna da je potomak poslanika Ibrahima. Kako se pouzdano zna da od Ismailovih potomaka nije bilo poslanika do Muhammeda, dolazi se do zaključka da je Junus potomak Ishaka i Ja'kuba, tj. pripadao je Israilu.^[2] Junus se spominje i u Starom zavjetu (Bibliji) kao Jona.

Ne postoje pouzdani podaci o datumu rođenja Junusa ali se pretpostavlja da je živio u 9. i 8. vijeku p .n. e. Prema pouzdanom hadisu koji se prenosi od Ibn Abbasa (bilježi ga Buhari), prihvaćeno je stajalište da se Junusov otac zvao Metā.^[3] Junus je, kao poslanik, bio poslan nevjerničkom narodu koji je naseljavao veliki grad Ninivu u tadašnjoj Asiriji, današnjem sjevernom dijelu Iraka. Niniva se nalazila na rijeci Tigris, u blizini grada Mosula. Bila je važan grad Asirije a jedno vrijeme i njena prestolnica. U to doba grad je imao preko 100.000 ljudi jer se u Kur'anu, u suri Es-Saffat, u odjeljku u kojem se govori o Junusu kaže:

147. "i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više"

– Kur'an, sura Es-Saffat, 147. ajet^[4]

Kako je Junus poslan nevjerničkom narodu, njegov zadatak povjeren od Allaha bio je da ih vrati u vjeru. Međutim, Junus se kao i poslanici prije i poslije njega suočio sa neposlušnošću svoga naroda. Odbijali su da povjeruju u ono o čemu ih opominje, pa su mu čak i prijetili. Nakon svega ih Junus, Allahovom dozvolom upozori rijecima: "Imate roka još tri dana." Iako nije imao dozvolu da napusti svoj nevjernički narod, Junus uznemiren zbog neposlušnosti ipak napusti svoj narod i odluči da ode daleko od njih. O tom postupku se u Kur'anu kaže sljedeće:

87. I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. 'Nema boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji s nasilje učinili!'"
"Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasimo; eto tako Mi spašavamo vjernike."

– Kur'an, sura El-Enbija, 87. i 88. ajet^[5]

Nakon što je napustio grad, Junus dođe na obalu mora. U tom periodu nad gradom Niniva počeše se ostvarivati znakovi Allahove kazne o kojoj je Junus upozoravao. Grad prekri ogromni crni oblak pa se stanovnici Ninive sjetiše Junusove opomene. Znali su da je to kazna od Allaha a dobro su znali i šta je zadesilo narod Lutov jer su živjeli u blizini razorenog Lutovog grada. Skupiše se stanovnici grada i nakon rasprave zaključiše da im se sprema totalno uništenje, nešto poput onoga što je zadesilo narode drevne. Pokajaše se i dugo vremena ostadoše moleći za oprost. Nakon nekog vremena, Allah im udovolji molbi, smilova im se i otkloni od njih nevolju.

O oprostu narodu Junusovom u Kur'anu se kaže:

′′Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo osim naroda Junusova, kome smo kada je povjerovao sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još vrijeme produžili?′′

– Kur'an, sura Junus, 98. ajet^[5]

• Junus i riba
• Poslanici Islama