Velebit
| Velebit | |
|---|---|
Pogled na Velebit iz pravca Svetog Roka (Lika) | |
| Najviša tačka | |
| Visina | 1.757 m |
| Koordinate | 44°47′22″N 14°56′36″E / 44.78944°N 14.94333°E |
| Geografija | |
| Lanac | Dinaridi |

Velebit je najduža (145 km), iako ne i najviša planina u Hrvatskoj. Najviši vrh je Vaganski Vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.
Pruža se uzduž Podvelebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik kod Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Ličko i Gacko polje.
Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna "Lukina jama" duboka je 1392 m, a "Slovačka jama" 1320 m.
Planina, premda značajna, sve je manja prepreka u komunikaciji sjevernih i istočnih dijelova Hrvatske sa srednjim i južnim dijelovima primorja Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađeni putevi su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Savremena putna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tokom zime.
Zaštićena područja
- Park prirode Velebit obuhvata najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, uticali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk.[1]
- Nacionalni park Sjeverni Velebit,
- Hajdučki i Rožanski kukovi, strogi rezervat prirode unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit
- Nacionalni park Paklenica.
- Svjetska baština - Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope: Hajdučki i Rožanski kukovi i dijelovi nacionalnog parka Paklenica
- Mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat Štirovača
- Međunarodni rezervat biosfere od 1978. god.
Za zaštitu su predložena i ova područja: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Šumarski list.
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.
