Ozon

Molekula ozona (tri atoma kisika)

Ozon (O3) (od grč. ozein - mirisati)[1] je nestabilna molekula koji se sastoji od 3 atoma kisika (trioksid), a u vrlo kratkom vremenu se može raspasti na običnu molekulu kisika. On je vrlo jako oksidaciono sredstvo. Otkrio ga je 1839. godine Christian Friedrich Schönbein. Proces raspadanja ozona pod utjecajem dušikovih oksida prvi put je opisao Paul Josef Crutzen tek 1970. godine. Funkcija ozonskog omotača u stratosferi jeste zaštita od štetnih UV zračenja apsorpcijom. Zbog toga fenomen ozonske rupe predstavlja problem u sferi zaštite okoliša i kvalitete života na Zemlji. Smanjenje koncentracije ozona u stratosferi i formiranje ozonske rupe na Antarktiku svake godine uzrokovani su složenim meteorološkim i hemijskim procesima. Iako se dio stratosferskog ozona prenosi u troposferu, a neki VOC (isparljiva organska jedinjenja) i NOx (nitrogen oksid) se javljaju prirodno, većina prizemnog ozona rezultat je reakcija vještačkih VOC i NOx.[2][3]

Ozon je na sobnoj temperaturi i pri normalnom pritisku u plinovitom stanju. Zbog svojih oksidacionih osobina, za ljude je otrovan. Prilikom udisanja djeluje na sluznicu nosa i oštećuje je. U većim koncentracijama ima karakterističan prodoran miris, sličan hloru, dok je u manjim bez mirisa. Granica mirisa je oko 40 µg/m3, ali na njega može vrlo brzo naviknuti te tako preći ta granica osjetljivosti.

Rasprostranjenost

Ozon se stvara u atmosferi na tri načina:

  • Jako energetsko sunčevo zračenje razbija molekule kisika u stratosferi u dva zasebna atoma koji dalje reaguju sa drugom molekulom kisika i čine ozon. Ovaj proces nastajanja ozona putem UV zračenja sa valnom dužinom ispod 0,242 µm naziva se fotodisocijacija.
  • Blizu površine Zemlje ozon se stvara u reakciji između dušik-dioksida (NO2) i kisika O2 pod utjecajem UV zračenja.
  • Tokom oluje: prilikom električnog pražnjenja između oblaka i površine zemlje stvara se ozon (ali i neki drugi spojevi).

Reference

  1. ^ PubChem. "Ozone". pubchem.ncbi.nlm.nih.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2026.
  2. ^ US EPA, OAR (21. 3. 2016). "What is Ozone?". www.epa.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2026.
  3. ^ "Monitoring of the ozone layer | Copernicus". atmosphere.copernicus.eu. Pristupljeno 13. 4. 2026.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.