Morena

Morene u Nacionalnom parku Stjenovite planine (1941)
Lateralne morene lednika Engadin

Morene spadaju u glacijalne akumulativne oblike reljefa. To su odlomci stijena koje lednik nosi sa sobom. Oni se djelomično sakupljaju u pukotinama po ivici lednika, stvarajući ivične morene.[1][2] Na mjestu gdje se lednik završava sav stjenoviti materijal, koji je on transportovao, taloži se u obliku velikih lučnih bedema ili čeonih morena.

Ovaj izraz izvorno je koristilo stanovništvo s područja Chamonixa za označavanje naslage stijena koje su stvorili lednici. U geologiju je taj naziv uveo Horace Bénédict de Saussure 1799.

Nagomilavanjem nanosnog morenskog materijala nastaju karakteristični oblici akumulativnog glacijalnog reljefa, zaobljena uzvišenja u vidu izduženih brežuljaka. Zavisno od položaja ovih oblika razlikuju se bočne i čeone morene.

Bočne nastaju nagomilavanjem ivičnih morena. One se pružaju s obje strane ledničke doline, paralelno s ledničkim jezikom. Ima slučajeva kada prate lednik gotovo na cijeloj njegovoj dužini. Sastoje se od siparskog i drobinskog materijala koji je nastao mraznim razoravanjem i nivacijskim procesima na planinskim stranama ledničkih dolina. Najbolje morfološki predstavljene morene imaju današnji valovi. U fosilnim valovima one su razorene i raznesene postglacijalnom riječnom erozijom.

Čeone morene javljaju se na čelu lednika, na mjestu gdje se on otapa. Imaju oblik lučnog nanosnog bedema koji okružuje čelo lednika i pregrađuje ledničku dolinu. Izgrađene su od podinskih morena, ali i od materijala drugih pokretnih morena (stjenoviti blokovi, drobina, pijesak, glina, nanos podledničkih potoka). Njihova visina može dostići i 100 m, a širina više desetaka metara. Unutrašnja strana čeonih morena konkavna je i okrenuta uzvodno ka valovu. Konveksna strana okrenuta je niz riječnu dolinu u kojoj teče rijeka nastala od vode sočnice. S unutrašnje strane morene, uokviren njenim lučnim bedemom, nalazi se preizdubljeni, plitki dio ledničkog korita u kojem se otapa lednik. To je terminalni bazen. Njegovi dijelovi mogu biti ispunjeni jezerima. U terminalnom bazenu pleistocenskog Plavskog lednika nalazi se Plavsko jezero.[3]

Reference

  1. ^ D. I. Benn, D. J. A. Evans, Glaciers & Glaciation, Oxford University Press, New York City, 1998.
  2. ^ "Moraine", Columbia Electronic Encyclopedia, 6. izdanje, 2009; pristupljeno: 6. 10. 2010.
  3. ^ D. Petrović, P. Manojlović, Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 2003.

Literatura

Vanjski linkovi

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.