Max Graf
Max Graf | |
|---|---|
| Rođenje | Max Graf 1. oktobar 1873. |
| Smrt | 24. juni 1958 (84 godine) |
| Nacionalnost | Austrijanac |
| Zanimanje |
|
| Poznat(a) po |
|
Značajna djela | Kompozitor i kritičar: Dvije stotine godina muzičke kritike (1946) |
Max Graf (1. oktobar 1873 – 24. juni 1958) bio je austrijski muzički historičar, muzički kritičar i publicista. Djelovao je u Beču, gdje je tokom prve polovine 20. vijeka stekao ugled jednog od najistaknutijih muzičkih kritičara svog vremena te je u literaturi opisan kao ″doajen bečke muzičke kritike″.[1] Bio je povezan s intelektualnim krugovima okupljenim oko Sigmunda Freuda, a u historiji psihoanalize ostao je poznat i kao otac Herberta Grafa, ″Malog Hansa″, čiji je slučaj Sigmund Freud analizirao u jednom od svojih najpoznatijih kliničkih prikaza.
Biografija
Graf rođen je u Beču kao sin Regine Graf (rođene Lederer) i Josefa Grafa.[2] Njegov otac Josef Graf bio je politički pisac i urednik.[3] Prema istraživanjima Mikkela Borch-Jacobsona, iznesenim u knjizi Freud's Patients, djevojačko prezime Grafove majke bilo je Zentner, a ne Lederer kako je ranije navođeno.[4]
Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u gimnazijama u Teplicama, Pragu i Beču. Nakon završetka Akademske gimnazije upisao je studij prava na Univerzitetu u Beču. Paralelno s pravnim studijem pohađao je predavanja iz historije muzike kod Eduarda Hanslicka i muzičke teorije kod Antona Brucknera, a bio je angažovan i u istraživačkom radu na Institutu za austrijsko historijsko istraživanje. Godine 1896. završio je studij prava i stekao titulu doktora pravnih nauka.[5]
Nakon završetka studija proveo je godinu dana u Parizu i Rimu. Iako nije završio formalni studij humanističkih nauka, tokom boravka u ovim gradovima intenzivno se posvetio proučavanju i istraživanju historije muzike. Ovaj period smatra se početkom njegovog profesionalnog usmjerenja ka muzičkoj kritici i historiografiji.[5]
Graf je bio u tri braka, a sve njegove supruge bile su pjevačice. Od 1898. do 1919. bio je u braku s Olgom Graf, rođenom Hönig (1877–1961), koji je okončan razvodom. Od 1920. bio je u braku s Rosom Graf, rođenom Zentner (1895–1928), koja je bila njegova rođaka po majčinoj liniji. Rosa Zentner rođena je 11. decembra 1895. u Osijeku. Umrla je 26. oktobra 1928. od sepse nastale nakon tonzilektomije. Godine 1929. Graf je stupio u brak s operskom pjevačicom Leopoldine (Polly) Graf, rođenom Batic (1906–1992).[6]
U historiji psihoanalize posebno je poznat kao otac Herberta Grafa, poznatijeg pod pseudonimom ″Mali Hans″, čiji je slučaj opisao i analizirao Sigmund Freud u jednom od svojih najpoznatijih kliničkih prikaza.[7] Njegova prva supruga Olga Hönig također je bila pacijentica Sigmunda Freuda.[8]
Karijera
Graf je djelovao kao muzički kritičar, historičar muzike, publicista i univerzitetski profesor. Tokom prve polovine 20. vijeka ubrajan je među najpoznatije muzičke kritičare u Beču. Još kao student počeo je objavljivati muzičke kritike u listovima Wiener Montags-Journal i Musikalische Rundschau, koje je uređivao njegov otac. U ranim tekstovima isticao se kritičkim odnosom prema tadašnjim autoritetima muzičke kritike, uključujući Eduarda Hanslicka i Maxa Kalbecka.[6]
Od 1894. sarađivao je s časopisom Die Zeit, a od 1896. s Wiener Rundschau. Njegova prva knjiga, Deutsche Musik im 19. Jahrhundert, objavljena je 1898. U narednim decenijama radio je kao muzički i pozorišni kritičar u brojnim austrijskim i evropskim listovima, među kojima su Neues Wiener Journal, Wiener Allgemeine Zeitung, Neue Freie Presse, Prager Tagblatt, Berliner Tageblatt i Frankfurter Zeitung.[6]
Od 1902. predavao je na Konzervatoriju Društva prijatelja muzike u Beču, a od 1909. na tadašnjoj Akademiji za muziku i scenske umjetnosti, gdje je držao predavanja iz estetike muzike i historije muzike. Godine 1913. imenovan je profesorom. U knjizi Die innere Werkstatt des Musikers (1910) nastojao je povezati estetska i psihološka pitanja stvaralaštva, pri čemu se uočava utjecaj psihoanalitičkih ideja Sigmunda Freuda.[6]
Nakon završetka Prvog svjetskog rata nastavio je djelovati kao kritičar, urednik i kulturni publicista. Od 1922. bio je muzički kritičar lista Der Tag, gdje je radio kao urednik i saradnik do 1938. U svojim tekstovima muziku je često povezivao sa širim kulturnim, društvenim i političkim kontekstom Beča, Austrije i Evrope. Posebnu pažnju posvećivao je položaju Jevreja u austrijskom kulturnom životu te je javno kritikovao rastući antisemitizam.[5]
Nakon aneksije Austrije 1938. emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, gdje je predavao na New School for Social Research u New Yorku do 1947.[1]
Na osnovu njegovog nastavnog rada nastala je knjiga Composer and Critic (1946), jedno od prvih opsežnih djela o historiji evropske muzičke kritike od 18. vijeka do savremenog doba. Djelo je ocijenjeno kao značajan doprinos oblasti muzičke kritike, prije svega zbog autorovog širokog znanja i dugogodišnjeg iskustva. Iako poznat po odmjerenom i uljudnom stilu pisanja, Graf je povremeno objavljivao i izrazito oštre kritike. Godine 1946. napisao je negativnu recenziju produkcije Metropolitan opere koju je režirao njegov sin Herbert Graf.[1]
Godine 1947. vratio se u Beč i nastavio predavati na Akademiji za muziku i scenske umjetnosti, te raditi kao muzički kritičar, publicista i predavač. Ostao aktivan u kulturnom životu Austrije i u starijoj životnoj dobi. Autor je i djela Legend of a Musical City (1945), Modern Music (1946) i Geschichte und Geist der modernen Musik (1953).[6]
Nagrade i priznanja
Graf je 1952. dobio Nagradu Grada Beča za publicistiku.[6]
Djela
- Wagner-Probleme, und andere Studien (Wagnerovi problemi i druge studije), 1900.
- Die Musik im Zeitalter der Renaissance (Muzika u doba renesanse), 1905.
- Die innere Werkstatt des Musikers (Unutrašnja radionica muzičara), 1910.
- Richard Wagner im "Fliegenden Holländer": ein Beitrag zur Psychologie künstlerischen Schaffens (Richard Wagner u "Letećem Holanđaninu": doprinos psihologiji umjetničkog stvaralaštva), 1911.
- Legend of a musical city (Legenda o muzičkom gradu), 1945.
- Composer and critic: Two hundred years of musical criticism (Kompozitor i kritičar: Dvije stotine godina muzičke kritike), 1946.
- Modern music: Composers and music of our time (Moderna muzika: Kompozitori i muzika našeg vremena), 1946.
- From Beethoven to Shostakovich: The psychology of the composing process (Od Beethovena do Šostakoviča: Psihologija procesa komponovanja), 1947.
- Geschichte und Geist der modernen Musik (Historija i duh moderne muzike), 1953.
- Die Wiener Oper (Bečka opera), 1955.
Također pogledajte
Reference
- ^ a b c "Dr. Max Graf, 84, Critic in Vienna: Dean of Music Writers Dies-Author Had Taught at the New School Here". The New York Times (jezik: engleski). 25. 6. 1958. str. 29. Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ Partridge, Craig; Iggers, Wilma (2016). Juda Löbl Popper of Ostrovec-Lhotka, Bohemia and his family (jezik: engleski). Craig Partridge. Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ Index to the Periodical Literature of the World (jezik: engleski). 2. London: The Review of Reviews. 1891. Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ Borch-Jacobsen, Mikkel (2011). Les patients de Freud : destins (jezik: francuski). Auxerre: Sciences Humaines. Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ a b c "Gedenkbuch für die Opfer des Nationalsozialismus an der Universität für Musik und darstellende Kunst Wien: Max Graf". mdw – Universität für Musik und darstellende Kunst Wien (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ a b c d e f Flotzinger, Rudolf (1960). "Graf, Max (1873-1958), Musikwissenschaftler und Kritiker". Österreichisches Biografisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL) (jezik: njemački). Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften. Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ Halpert, Eugene (1996). "The Grafs: Father (Max) and Son (Herbert a.k.a. Little Hans)". u Solnit, Albert J.; Neubauer, Peter B.; Abrams, Samuel; Dowling, A. Scott (ured.). The Psychoanalytic Study of the Child (jezik: engleski). 51. New Haven: Yale University Press. Pristupljeno 7. 6. 2026.
- ^ "Sigmund Freud Papers: Interviews and Recollections, 1914-1998; Set A, 1914-1998; Interviews; Graf, Max, 1952". Library of Congress (jezik: engleski). 1952. Pristupljeno 7. 6. 2026.
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.