Macondo je fiktivni grad (selo), opisan u Márquezovom romanu Sto godina samoće, kojeg nastanjuje porodica Buendía.

Macondo se često poistovjećuje s Aracatacom, gradom u kojem je Gabriel García Márquez proveo svoje djetinstvo. Aracataca se nalazi blizu sjeverne obale Kolumbije, 80 km južno od Santa Marte. Macondo je bio naziv jedne plantaže banana blizu Aracataca, i u prijevodu s Bantu jezika znači "banana". Macondo je također i naziv jedne vrste drveća (Cavanillesia platanifolia), koja raste na području Aracatace, i koja je poznata po tome.

U junu 2006., stanovnici Aracatace organizirali su referendum kako bi promijenili naziv grada u Aracataca Macondo. Iako je pobijedila većina koja je glasala za tu promjenu, odluka referenduma se nije sprovela zbog nedovoljnog broja glasača i grad je zadržao svoj tradicionalni naziv.^[1]

Također se smatra da je Márquez inspiraciju za stvaranje Maconda našao u Faulknerovoj izmišljenoj oblasti, Yoknapatawpha, iako drugi izvori tvrde da Márquez uopće nije pročitao nijedno Faulknerovo djelo u vrijeme dok je pisao Sto godina samoće.

Macondo se prvi put pojavljuje u Marquezovoj pripovjetki Lišće na vjetru. Centralno je mjesto zbivanja događaja u romanu Sto godina samoće. Macondo je glavno mjesto radnje u još par Marquezovih pripovjetki.

Romanom Sto godina samoće Marquez nas upoznaje sa Macondom, mjestom gotovo otuđenim od ostatka svijeta. Ono raste, savršeno napreduje u svojoj izgradnji, sve dok se ne upotpunjuje s plantažom banana. Plantaža kao i sama eksploatacija banana, uvode nemir u sasvim spokojan život stanovnika Maconda.

Selo postaje pusto, oronulo, prepušteno kiši koja u četiri godine padanja natapa Macondo svim nedaćama kojim je sudbina njegovih stanovnika podložna. Zaokupljenim zlom koje ih je snašlo, oni se povlače u sebe, ogorčeni i spremni izložiti nemilosrdnoj kritici sve ono što se nalazi oko njih.

Nakon dugogodišnje kiše, mjesto počinje iščezavati, kao i sama porodica Buendía.