Kentaur

Kentauri (grč. Κένταυροι, Kéntauroi)) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića. Jedini izuzetak je Hiron. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom.[1]
Etimologija
Kentaursko grčko ime Κένταυρος, Kentauros moglo bi biti složenica od ken i tauros što znači probadajući bik, ali bi također moglo označavati i ubicu bikova.
Mitologija
Borba s Lapitancima

Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitancima.[2] Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njena vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan lapitski junak, Kenej, koga oružje nije moglo raniti, bio je pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na kraju su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma.
Kentauri

Pjesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka. Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima.
Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima.
Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.
Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura.[2] Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.
Također pogledajte
Reference
- ^ "Hrvatska enciklopedija". Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 15. 1. 2023.
- ^ a b Melgar Valero, Luis T. (2008). Enciklopedija mitologije. Beograd: IPS Media. str. 144. ISBN 978-86-7274-265-7.
Vanjski linkovi
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.
