JS-4
| JS-4 | |
|---|---|
 | |
| Svojstva | |
| Posada | 4 |
| Dužina | 9,97 m |
| Širina | 3,26 m |
| Visina | 2,48 m |
| Težina | 60 tona |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 160 mm trup, 250 mm kupola |
| Osnovno naoružanje | 122 mm top D-25T |
| Sekundarno naoružanje | 1x 12.7 mm mitraljez DŠK |
| Pokretljivost | |
| Pogon | dizelski V-2-IS V-12 motor 750 KS |
| Brzina na cesti | 43 km/h |
| Snaga/težina | 13 KS/tona |
| Domet | 170 km |
JS-4 je sovjetski teški tenk razvijen na temelju JS-2 tenka. Ime je dobio po sovjetskom vođi Josif Staljinu.
Razvoj
Razvoja teškog tenka JS-4 pokrenut 1944., usporedo s razvojem JS-3. Zapravo je bila riječ o pokušaju poboljšanja tenka JS-2. Novi je projekt dobio oznaku Objekt 701, a razvoj je dodijeljen glavnom projektantu L. S. Trojanovu. Projektanti su se nadali da će, koristeći JS-2 kao osnovu, u samo nekoliko mjeseci uspjeti napraviti novi teški tenk, čija će serijska proizvodnja krenuti dovoljno brzo da sudjeluje u zadnjim bitkama II. svjetskog rata. Na ruku im je išala i ideja Crvene armije da će vojna industrija nacističke Njemačke uspjeti proizvesti neki novi supertenk. Njemci su na kraju i uspjeli razviti tenk Tiger II mase 69,8 tona, ali su ga proizveli samo 487 komada. Osim toga zbog prevelike mase i nepouzdanosti Tiger II je bio veća opasnost za vlastitu posadu nego za protivnika.
Trojanovljev tim je napravio nekoliko različitih prijedloga za Objekt 701, a tri su i službeno predstavljena Direktoratu za tenkove Crvene armije. Prvi je bio Objekt 701-2 naoružan topom S-34 kalibra 100 mm, mornarički top prilagođen ugradnji u tenk. Objekt 701-5 dobio je drukčije rješenje oklopne zaštite. Objekt 701-6 bio je najkonzervativnije rješenje s topom D-25T kalibra 122 mm, ali kako je bio najmanje rizičan, vrh Crvene armije upravo je njega odabrao za daljnji razvoj. Zatražene su i neke izmjene u prvobitnim planovima, kao što su postavljanje debljeg oklopa, dužeg tijela i ugradnja boljeg motora. Debljina oklopa tijela povećana je na 160, a kupole na čak 250 milimetara. Ugrađen je i novi dizelski V-2-IS V-12 motor snage 750 KS, čiji je sistem za hlađenje riješen kao kod njemačkog tenka Panther: ventilatori su smješteni na pokrov iznad motora s hladnjacima za vodu ispod njih. Nakon što bi prošao kroz hladnjake zrak bi strujao preko motora te ga dodatno hladio. Borbeni komplet činilo je samo trideset dvodijelnih granata za top D-25T. Kako bi se spriječilo njihovo aktiviranje (usljed udarca ili vatre), svaka se granata s pripadajućim barutnim punjenjem držala u zasebnom čeličnom spremniku, a spremnici su zauzimali dodatni prostor unutar kupole i tijela tenka.
Zbog priprema za serijsku proizvodnju JS-3 tenka i približavanja kraja rata razvoj Objekta 701-6 se usporio. Odluka o serijskoj proizvodnji donesena je tek u aprilu 1945. te mu je dana službena oznaka JS-4. Velikoserijska proizvodnja pokrenuta je tek 1947. kad je i ušao u operativnu upotrebu.
Proizvodnja je zaustavljena 1949. nakon proizvedena samo 200 (neki izvori navode 250) primjeraka. Najviše je bilo zamjerki na premalu brzinu (na dobrom putu mogao je postići 34 km/h) i preslabu pokretljivost. Uz to ostali su i stari problemi s transmisijom koja se redovito kvarila. S obzirom na to da je borbena masa JS-4 bila čak 60 tona to i nije bilo čudno. Zbog tako velike mase JS-4 nije bilo moguće prebaciti preko velike većine tadašnjih sovjetskih mostova, a kamoli prevesti kamionom. Čak bi i prijevoz željeznicom često bio otežan.
Upotreba
Unatoč tim nedostacima JS-4 je 1950. upućen na Daleki istok gdje je, po Staljinovoj zapovijedi, Crvena armija formirala udarne tenkovske jedinice namijenjene sudjelovanju u Korejskom ratu. Unatoč kineskom inzistiranju Staljin je na kraju odustao od masovnog uključivanja Crvene armije u Korejski rat bojeći se izazivanja općeg nuklearnog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama. Umjesto toga ostavio je snažne oklopne snage na granici između Sjeverne Koreje i Sovjetskog Saveza te dopustio Pekingu da pošalje svoje jedinice u Koreju. Tako su svi JS-4 ostali na Dalekom istoku gdje su potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća modernizirani po ugledu na JS-3M. U operativnoj su upotrebi ostali sve do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Izvori
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.
Vanjski linkovi
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.