Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Naučni razgovor ili intervju (engleski: Interview) je svako prikupljanje podataka putem razgovora, s ciljem da se dobijena obavještenja upotrijebe u naučne svrhe. Upitnik po kome se vodi razgovor naziva se osnova razgovora.

Izrada interwijua vrši se u nekoliko faza:

1. utvrđivanje osnovnih ciljeva ankete – proizilaze iz općih ciljeva istraživanja i uloge koju je u njemu dobila anketa

2. njihove teorijske i operacionalne izrade – da se postavljeni cilejvi teorijski razrade i zatim što adekvatnije prevedu na operacionalni jezik

3. prilagođavanje operacionalnog plana prikupljanja podataka životnom iskustvu ispitanika u sadržinskom i jezičkom pogledu – upitnik se ne stvara prostim izmišljanjem pitanja koja će u anketi biti postavljena, uspjeh zavisi od toga da li je način kako se prikupljaju podaci ispitanicima razumljiv i pristupačan i da li se tražena obavještenja nalaze u njihovom životnom iskustvu.

4. odluka o formalnom obliku razgovora (pismenog upitnika) i konačnoj strukturi njegove osnove (odredaba osnovnog skupa, izbor tipa i veličine uzorka, društvene i kulturne karakteristike pojedinih dijelova osnovnog skupa i sl.), kao i o finansijskim i kadrovskim mogućnostima. Niz faktora u savremenom društvu djeluje u pravcu ujednačavanja jezika: obavezno školovanje, sve veća pismenost, sve šira rasprostranjenost štampe, radija, televizije, veća teritorijalna pokretljivost stanovništva itd. Treba koristiti jezičko jezgro, koje sačinjava nekoliko hiljada najčešće upotrebljavanih riječi.

E. Šojh iznosi tri osnovna stajališta o načinu rada ispitivača:

- Blago ispitivanje – naglašavanje neophodnosti da ispitivač uspostavi što prisniji odnos sa ispitanikom i stekne njegovo potpuno povjerenje. Ovako se mogu uspješno prikupljati podaci samo o sadržajima koji imaju dublje značenje u životu ispitanika (o kojima ima iskristalizirano mišljenje). Sljedeća proceduralna pravila:

• anketar mora slušati ispitanika strpljivo i prijateljski, ali i na inteligentan i kritičan način

• anketar mora biti vrlo aktivan u toku razgovora, ali ne smije naređivati, niti davati bilo kakve savjete ili moralne opomene

- Neutralno anketiranje – međusobni odnos između anketara i ispitanika sastoji se u formalnoj učtivosti. Držanje anketara je treba biti, strogo formalizovano i rutinsko. Ovaj metod omogućuje upotrebu anketara sa malim stručnim kvalifikacijama, što olakšava istraživanja većeg obima.

- Oštro ili stogo ispitivanje – vrlo slično saslušanju u istražno-sudskom postupku, razlika je što se razgovor vodi uz saglasnost ispitanika, kao i što se na osnovu dobijenih obavještenja ne preduzimaju nikakve društvene sankcije. Može se primijeniti za prikupljanje nekih činjeničnih podataka, ali nije pogodno za ispitivanje dubljih pobuda i širih psihičkih posljedica ponašanja.

a) dobro poznavanje jezika ispitivane sredine, poznavanje njenog životnog stila i uobičajenog načina ličnog ophođenja

b) tačnost i preciznost u radu

c) izdržljivost u fizičkom i psihičkom pogledu (staloženost, mirnoća itd.)

d) da dovoljno razumije sadržaj ankete i da raspolaže bar elementarnim stručnim znanjima iz oblasti u koju spadaju njeni osnovni problemi

dr. Fuad Saltaga, Metodologija drustvenih i pravnih nauka, Sarajevo 2005

Commons ima datoteke na temu: Intervju