Halija

Halija
RoditeljiPont i Talasa
Suprug(a)Posejdon
BraćaTelhini
MitologijaGrčka mitologija
StaništeRodos

Halija (starogrčki: Ἁλία, "stanovnica mora" )[1] u grčkoj mitologiji, bila je žena koja je prema rodoskoj tradiciji postala boginja mora Leukoteja.[2] Bila je ljubavnica boga mora Posejdona kojem je rodila sedmero djece.

Porodica

Halija je bila kćerka Talase (personifikacije mora) i sestra Telhina; nije jasno ko joj je bio otac, ako ga je uopće imala.[3]

Bog mora Posejdon zaljubio se u Haliju i s njom dobio šest sinova i jednu kćerku, Rodu,[4] koja je kasnije postala supruga boga sunca Helijaa i po kojoj je ostrvo Rodos dobio ime.

Mitologija

Prema izvještaju Diodora sa Sicilije, Halijina braća Telhini njegovali je malog Posejdona, kojeg im je povjerila majka Reja.[5] Kada je Posejdon odrastao, zaljubio se u Haliju, sestru svojih učitelja, i s njom je imao šest sinova i jednu kćerku.[3]

Godinama kasnije, dok je boginja Afrodita putovala iz Kitere na Kipar, pokušala je da se zaustavi na Rodosu. Međutim, sinovi Posejdona i Halije, koji su bili arogantni i drski ljudi, otjerali su boginju. U ljutnji, Afrodita ih je proklela ludilom, pa su silovali vlastitu majku Haliju i počinili mnoga nasilna djela nad domorocima. Kada je Posejdon saznao za to, zakopao je svoju djecu duboko ispod zemlje dok se Halija bacila u more. Tada je postala boginja Leukoteja, koja se u drugim tradicijama obično poistovjećuje s tebanskom kraljicom Inom, kćerkom kralja Kadma.[3] Rodođani su je obožavali kao božansko biće.[2]

Reference

  1. ^ Kerényi 1951, str. 64.
  2. ^ a b Smith, s.v. Halia
  3. ^ a b c Diodor sa Sicilije, 5.55.4–7
  4. ^ Prema drugim predanjima, Roda nije bila kćerka Halije/Leukoteje, već Afrodite. (Pindar, O.7.14) ili Amfitrita (Apolodor, 1.4.5).
  5. ^ Diodor sa Sicilije 5.55.1

Izvori

  • Apolodor. Apollodorus, The Library, with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes. Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. Includes Frazer's notes.
  • Diodor sa Sicilije, Library of History, Volume III: Books 4.59-8, translated by C. H. Oldfather, Loeb Classical Library No. 340. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press, 1939. ISBN 978-0-674-99375-4. Online version at Harvard University Press. Online version by Bill Thayer.
  • Kerényi, Karl (1951). The Gods of the Greeks. London: Thames and Hudson. ISBN 0-500-27048-1.
  • Odes. Pindar. Diane Arnson Svarlien. 1990.
  • William Smith. A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. John Murray: printed by Spottiswoode and Co., New-Street Square and Parliament Street.

Vanjski linkovi

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.