Flauta

Flauta
Flauta
Klasifikacija
Raspon tonova
Srodni instrumentiOboa · Klarinet · Pikolo · Fagot
Muzičari
Dodatni članciMuzika · Muzički instrumenti · Puhački instrumenti · Muzički portal

Flauta je muzički instrument koji spada u porodicu drvenih puhačkih instrumenata. Sastoji se od tri ili rjeđe četiri dijela, koji se na spojevima uvlače (uklapaju) jedan u drugi i time se kontroliše štimanje. Instrument je dug 67 cm. Ulaz za zrak postavljen je sa strane i okružen je plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju naliježe donja usna svirača. Glava se nalazi naprijed i zatvorena je. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu, koji služi za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najvažniji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica, koje proizvode tonski zvuk, 16–18 poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokreću. Na završnom dijelu, koji je otvoren, nalaze se dvije do tri rupice.

Dijeli se na blok-flautu i poprečnu flautu. Kod oba instrumenta je jedna dimenzija znatno veća od druge dvije. Razlikuju se u tome što se u blok-flautu zrak puše na vrhu instrumenta, tako da je instrument pravo ispred svirača i svira se držeći ruke ispred sebe, dok se kod poprečne flaute zrak također puše na vrhu instrumenta, ali sa strane, a instrument se drži s jedne strane lica i svira se držeći ruke na strani, ne videći ih.

Historijat

Flauta je postojala još u davnoj prošlosti, te spada u najstarije instrumente zbog jednostavnog principa stvaranja zvuka. Najstarije flaute gradile su se od kosti (Oyana Indijanci), bambusa, metala i gline. Tokom 1100-ih i 1200-ih, flauta je bila široko korištena u dvorskoj muzici i koristila se kao vojno signalno i maršalno oruđe. Švicarski plaćenici pomogli su da se popularizira 1300-ih godina.[1]

Tokom renesanse, postalo je moderno da svirači flaute amateri vežbaju i sviraju zajedno sa takozvanim "muzikom za supružnike" u kulturnim domovima. Flauta je bila važan dio ovih grupa. Do 1600. godine trkački i gudački instrumenti su kombinovani sa flautom u mješovitoj muzici. Početkom 19. vijeka flauta se našla u kritičnoj situaciji zbog promjene zvučnog ideala kojem je bio bliži klarinet. Jačina njenog zvuka nije bila dorasla novim koncertnim dvoranama, a skala je bila još uvijek tonski neujednačena i nečista. Taj problem 1847. riješio je Theobald Böhm, napravivši flautu koja je odgovarala tadašnjim zahtjevima, sa zvukovno i intonativno ujednačenom hromatskom ljestvicom (skalom) i pojačanim zvukom. Gradio je flaute od srebra i drveta. Izuzevši neznatne promjene, instrument je do danas ostao isti.[2]

Današnje flaute mogu biti građene od raznih metala: bakra, nikla, cinka, srebra, zlata, platine, te stakla i sintetskih materijala. Njen trooktavni raspon obuhvata tonove c1(h)- c4(f4). Svira se sa devet prstiju. Sastoji se od tri dijela: glava flaute, srednji dio ili tijelo, te donji dio ili noga. Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasaže, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik i legato, te mnoge druge tehnike sviranja vezane isključivo za muziku 20. vijeka. Boja tona u donjem registru je tamna, u srednjem mehka, a u visokom svijetla i reska.

Među poznatim sviračima klasične flaute su James Galway, Jeanne Baxtresser, Shri Hariprasad Chaurasia, Taffanel, Gaubert, Marcel Moyse, Michel Debost, Joseph Mariano, Mimi Stillman, Alexa Still i Marian Gedigian. Poznati svirači džez flaute su Herbie Mann, Eric Dolphy, Jeremy Steig, Herbie Mann, Hubert Laws, James Moody, Frank Wess, Brian Jackson, Rahsaan Roland Kirk i Bobbi Humphries. U rok i pop muzici: Ian Anderson i Greg Patillo su jedni od najutjecajnijih.[1]

Reference

  1. ^ a b "History of the Flute | The Instrument Place". www.theinstrumentplace.com. Pristupljeno 25. 3. 2025.
  2. ^ Team, Tonara (18. 11. 2020). "A Short History of the Flute". Tonara (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 3. 2025.
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Flauta

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.