Dur

Dur akord u tonu c1

Dur (od lat. durus = tvrd / eng. major / fr. mode majeur / tal. modo maggiore ) je naziv porodice tonova koja karakteriše određeni tip dijatonske ljestvice.[1]

Durske skale

Dur ljestvica je dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava istoimenim tonovima razdvojenim oktavom. Početni ton u solmizaciji je uvijek "do" dok se to mijenja u abecednoj ljestvici, jer tamo je raspored uvijek isti bez obzira na ljestvicu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati dursku ljestvicu, jeste karakterističan raspored razmaka između njenih tonova, odnosno stupnjeva. Po tonalitetu dur uvijek zvuči energičnije i veselije za razliku od mola koji je suprotan. Svaki ton ljestvice ima vrlo specifičnu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Tako da, u durskoj ljestvici na svoja tri glavna stupnja - tonici, subdominantnoj i dominantnoj - postoje durski akordi: jer ova tri akorda uključuju i sve tonove durske ljestvice, svaka dijatonska (durska) melodija može se uskladiti sa njima.

Interval durske terce između njenog osnovnog tona i trećeg stepena je od presudnog značaja za durski lik određene skale, pa je čak bio običaj da se ta terca naziva i durska terca. Terca nam je drugi ton u akordu i uvijek je velika u duru.

C- dur ljestvica u prirodnom obliku (u tonu c1 )

Dvanaest durskih ljestvica dobilo je naziv po početnom tonu. Tako, naprimjer, zovemo <i id="mwWA">C-</i> dur ljestvicu po prvom tonu sekvence c,d,e,f,g,a,h,-c' . Počinje tonom C a sa njim i završava što C-Dur čini C-Durom. Kao što je i rečeno to važi za sve ljestvice. U takozvanom prirodnom obliku durske ljestvice, polustepeni su između 3. i 4. i 7. i 8. stepena; svi ostali koraci su odvojeni punim korakom. Naprimjer, ako je klavir u pitanju, 3. i 4. ton će biti "e" i "f", a 7. i 8. će biti "h" i "c". Oni su jedini čiji razmak ne dijeli crna tipka što ih i čini polustepenom.[2] Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dva tetrakorda (niz od četiri tona) jednake strukture,[3] što je posebno značajno kada se tumače melodijsko-harmonijski odnosi i način različitosti. Tonaliteti su međusobno povezani unutar kompozicije.

Reference

  1. ^ B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
  2. ^ a b T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 59.
  3. ^ a b C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 8-9.

Content Disclaimer

Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.

  1. The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
  2. There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
  3. It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
  4. Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
  5. Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.